Nobelove nagrade rado putuju u SAD

Proces RNK interferencije, odnosno blokiranja gena bio je pri izboru ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade za medicinu vrlo jasno na vrhu top liste favoriziranih tema. I oba su dobitnika Andrew Fire i Craig Mello postigli epohalna otkrića. Ali, tu je i treći čovjek, koji u ovom području vrlo uspješno istražuje i kojeg se smatralo tajnim favoritom. Thomas Tuschl je Nijemac, radi i istražuje u New Yorku i to na Rockefellerovom Sveučilištu. Mnogi vjeruju da je on zavrijedio Nobelovu nagradu barem kao treći dobitnik.
No, već pomalo iznerviran Thomas Tuschl tvrdi da nije razočaran. Kaže da su ga mnogi već to pitali, čak se i njegova žena naljutila kad je čula da je Nobelova nagrada za medicinu dodijeljena za područje RNK interferencije - ali ne njezinom mužu nego dvojici Amerikanaca Fireu i Mellou.
«U međuvremenu sam postigao mnogo uspjeha u svom radu. Moje je ime postalo prilično poznato. Ja se trenutačno osjećam sasvim dobro i ne znam kakav bi učinak imala Nobelova nagrada – da li bi se radilo o pozitivnom ili negativnom učinku. Stoga sam sasvim zadovoljan da sam to prebrodio», kaže Tuschl.

Tučnjava za uspješne znanstvenike

Ipak, čak je i ovog četrdesetogodišnjaka malo iznenadila ovogodišnja uvjerljiva dominacija Amerikanaca: «To je stvarno iznenađujuće. I mene je malo zateklo da se nagradu dobila čak petorica Amerikanaca. No ponekad su to ipak samo iseljeni Europljani. U Sjedinjenim se Državama jako puno ulaže u istraživanja i tu je čitava vojska znastvenika na institutima i elitnim sveučilištima, koja kupuju svakoga tko je u tom području dobar».
I ne samo to, nastavlja Thomas Tuschl. Elitna se sveučilišta doslovno tuku za najbolje mozgove. To je bio slučaj i kod jednog od dvojice ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade za medicinu, kaže Thomas Tuschl. "Andrew Fire je došao ovamo tek prije godinu dana. On je regrutiran, jer se već znalo da će dobiti Nobelovu nagradu. Harvard ga je pokušao dobiti za sebe, Stanford ga je pokušao dobiti za sebe, a on je došao tamo gdje su mu ponuđeni najbolji uvijeti».
Pa čak je i njemački znanstvenik zbog izuzetno dobrih uvjeta preselio u Sjedinjne Države. I on kaže da je rad na Rockefellerovom sveučilištu u New Yorku, gdje vodi laboratorij s 15 suradnika, jednostavno izvanredan. Pri tome nije baš uvjeren da bi se htio ponovno vratiti u Njemačku.
"«Paaa...., o tome stalno raspravljam sa svojom ženom. Pitanje je samo, kamo bi čovjek otišao, nakon što je jednom okusio rad na jednom tako elitnom sveučilištu. U jednoj tako dobroj atmosferi i uvjetima gdje se sve nevjerojatno dobro financira», iskren je Tuschl.

Ta vječna birokracija

Ali nije samo financijaska situacija u Sjedinjenim Državama toliko bolja nego drugdje, kaže Thomas Tuschl. "Sami pripremni pregovori u Njemačkoj traju strašno dugo. To je prava administrativna procedura. Moraju proći najmanje dvije godine, dok se ne potpiše ugovor. A u Americi o tome odlučuje rektor i ugovor se može potpisati u roku od tjedan dana. Isto tako nije nužno natjecati se i čekati dok stignu sve ponude koje na kraju ionako neće doći u obzir. Takva je birokracija u ovom kreativnom području potpuno suvišna i ograničava».
U svakom slučaju Thomas Tuschl ostaje za sad u New Yorku u kojem uživa u svim pogodonostima ovoga svijeta. I tko zna, možda još nešto i bude od Nobelove nagrade. On sa svojih četrdeset godina u svakom slučaju ima dovoljno vremena.