Ishod izbora za Europski parlament prije par tjedana je u političkoj Njemačkoj izazvao potres čija razarajuća snaga tek sad izlazi na vidjelo. Najava predsjednice SPD Andreje Nahles da će odstupiti sa svih političkih funkcija je mnogo više od unutarstranačkog problema njemačkih socijaldemokrata. To je istovremeno simbol stanja u kojem se nalazi ne samo SPD nego i CDU. Dakle obje velike stranke koje su sve od osnutka Savezne Republike Njemačke naizmjence i u različitim konstelacijama postavljali kancelara odnosno kancelarku.
Ali i jednoj i drugoj stranci trenutno nedostaje staloženost koja bi im bila potrebna kako bi doista snositi odgovornost vladanja, i programski i kadrovski.
CDU ili stranka od jučer
Najprije o kršćanskim demokratima: od kako je Angela Merkel odstupila sa čela stranke – prisiljena lošim rezultatima njenog CDU-a na pokrajinskim izborima – jedva se mogu obuzdati borbe unutar stranke. Nova predsjednica stranke i potencijalna nasljednica Merkel na funkciji kancelarke, Annegret Kramp-Karrenbauer, pruža više nego nesretnu sliku o sebi. Ulizivanje desnom krilu Unije u vrijeme izborne borbe za EP nije ništa donijelo niti AKK, kako ju u javnosti zovu, niti njenoj stranci – upravo suprotno od toga.
Još je veća greška bila katastrofa u komunikaciji koju je AKK izazvala kritikom jednog Youtubera. I tu joj se pokušaj pokazivanja oštrine i težnje strožim pravilima na internetu teško obio o glavu. I tu nije pretrpjela štetu samo ona sama, nego i čitava stranka. Ostavila je dojam staračke stranke, istrošene i sve prije nego sposobne za budućnost.
SPD ili stranka koja ne zna kako
Kod njemačkih socijaldemokrata je sve još kompliciranije. Već šest godina je manji partner u velikoj koaliciji i pokazala je kako nema ništa što bi mogli suprotstaviti vještim manipulacijama kancelarke. Bila to minimalna nadnica ili dječja skrb: kod praktično svih reformi koje su potakli socijaldemokrati je na koncu uvijek bila Angela Merkel ta koja je od toga izvukla korist. Ne znaju riješiti niti temeljni problem, gdje da se postave na političkom spektru gdje im liberalni CDU otima mnoge teme koje su tipične za socijaldemokrate. Tu SPD ne nudi alternativu u nekakvom programu, nego tek bitkama različitih frakcija i uvijek novim licima na vrhu.
Sad će i ova šefica SPD-a dati ostavku. Time se otvaraju sve mogućnosti. Jer SPD je potonuo tako duboko da već ima mnogo onih koji zazivaju tek kraj ovom užasu koji se zove velika koalicija. Bez obzira po kojoj cijeni.
Brzopletost je uvijek opasna
Ali to je opasno. Jer što će biti ako već ove godine budu održani prijevremeni izbori? Niti SPD, niti Unija trenutno nema kandidata koji bi uspio uvjeriti građane Njemačke. Niti jedna, niti druga stranka nema niti stranački program u kojem bi ponudili odgovore na trenutne brige građana. Tema zaštite klime je samo jedna od mnogih, mada se trenutno najglasnije govori o tome.
Njemačka je čvrsto na tlu demokracije. Niti u prijevremenim izborima praktično nema šansi da desničarski i nacionalistički populisti osvoje većinu koja bi ih dovela do vlasti. Barem to je dobra vijest u ovim, za Njemačku turbulentnim vremenima.
Već i zbog značaja kojeg ima Njemačka u ovom današnjem svijetu jednostavno se ne smije dopustiti da buduće događaje određuju tek interne borbe stranačkih frakcija ili svađa tko bi trebao doći na čelo stranke. I SPD i CDU bi trebali prihvatiti dobar savjet da si uzmu vremena. Prava deviza bi trebala biti: nikakve brze, nego treba donijeti prave odluke. Srednjoročno će Njemačka ostati stabilan i u pozitivnom smislu uračunljiv međunarodni partner samo ako se u onome što se čini sad misli na političko oblikovanje sutrašnjice. A ne na ostajanje na vlasti danas.
Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android