Njemačko balansiranje na nuklearnom rubu

Da je Hladni rat postao nuklearni, vjerovatno bi počeo na njemačkom tlu. Geografski, Njemačka je bila između Sjedinjenih Država i njenih sjevernoatlanskih saveznika na jednoj strani, i Sovjetskog Saveza i zemalja Varšavskog pakta na drugoj. Politički, zemlja je bila podeljena između Zapada i Istoka. Strateški, tu su se sučelile američka i sovjetska vojska – s obje strane željezne zavese.

Njemačka je stoga bila zategnuta žica nagazne mine između neprijateljskih supersila. Zemlja je imala koristi od navodne sigurnosti američkog nuklearnog kišobrana, ali se i dalje suočava s direktnim rizikom nuklearne eskalacije. Bivša Zapadna Njemačka je iznjedrila snažan pacifistički pokret, dok u bivšoj Istočnoj Njemačkoj mnogi građani imaju manje neprijateljski stav prema Rusiji. Ovi faktori doprinose tome da pitanje kontrole naoružanja bude posebno osjetljivo baš u Njemačkoj.

„Njemačka ostaje jasno posvećena svom angažmanu u kontroli naoružanja, razoružanju i neširenju nukleranog oružja, čak i s obzirom na promijenjene uvjete", rekao je za DW jedan zvaničnik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova. „Promijenjeni uvjeti” se pritom odnose na rusku invaziju na Ukrajinu. Neki vojni analitičari strahuju da bi predsjednik Vladimir Putin mogao prekršiti „nuklearni tabu", ako njegove konvencionalne snage i dalje budu doživljavaje ozbiljne gubitke u ratu.

„Savezna vlada, sa svojim partnerima, nedvosmisleno se protivi bilo kakvom razvodnjavanju tabua", dodao je zvaničnik nemačke vlade, pozivajući se na nepisano pravilo da se nuklearno oružje ne upotrebljava još od kada su SAD 1945. to dva puta koristile protiv Japana, okončavši Drugi svjetski rat.

Nuklearno balansiranje

Protivljenje Njemačke nuklearnom oružju je djelomice u suprotnosti s očekivanjem da Berlin podrži sigurnosni status quo. NATO dugo vodi politiku stacioniranje američkog nuklearnog oružja na teritoriji izvan SAD-a. A to znači da bi se njemački ratni avioni mogli naći u situaciji da nose atomske bojeve glave u slučaju nuklearnog rata. Čak 20 takvih bojevih glava nalazi se u zrakoplovnoj bazi Büchel na zapadu Njemačke. Prema procjeni američke nevladine organizacije Inicijativa nuklearna pretnja (NTI), čiji je cilj izbjegavanje nuklearne katastrofe, u zračnoj bazi Rammstein je bilo oko 130 američkih bojevih glava, sve dok nisu uklonjene između 2001. i 2005. godine.

Čin nuklearnog balansiranja proizvodi napetost kako u njemačkoj unutarnjoj politici, tako i u NATO-savezu, no svako neslaganje je potisnuto u drugi plan nakon ruskog napada na Ukrajinu.

Neki političari među Zelenima, koji su tradicionalno oštri kritičari nuklearnog oružja, takođe su među najglasnijim pristalicama Ukrajine. U međuvremenu, zvaničnici NATO-a koriste svaku priliku da pokažu kako su napori Rusije da unese razdor u Savez propali. „Očigledno je da smo na nekoj prelomnoj točci", rekao je za DW John Erath, viši direktor za politiku Centra za kontrolu naoružanja i neproliferaciju. „Jedno od sredstava koje je Rusija izabrala da postigne svoj cilj je prijetnja upotrebom nuklearnog oružja."

Nuklearna ivica, prošlost i sadašnjost

Taj cilj – preuzimanje kontrole nad Ukrajinom i prekid podrške Europe SAD-u i NATO-u – do sada nije ostvaren. Međutim, korištenje nuklearnog oružja kao „diplomatskog alata", rekao je Erath, donekle je bilo efikasno u ograničavanju podrške Ukarjini. SAD su bile oprezne da izbjegnu eskalaciju koja bi ih mogla uvući u direktan sukob s Rusijom, a njemački zvaničnici su često izražavali zabrinutost zbog mogućeg prekoračenja neke crvene linije koje bi Njemačku učinilo zvaničnom stranom u ratu.

„Prava opasnost leži u tome da se ovaj sukob završi tako što će se Rusija smatrati uspješnom, a ovaj alat efikasnim. Jer to otvara brane", rekao je Erath. Druge države koje posjeduju atomsko oružje, poput Sjeverne Koreje, mogle bi da se upuste u hrabrije prijetnje vlastitim arsenalima.

Nuklearna diplomacija je već prošla kroz jedan presedan. Tijekom osamdesetih, novo raspoređivanje sovjetskih nuklearnih snaga u zemljama Varšavskog pakta navelo je NATO da odgovori istom mjerom. Masovni protesti, posebno u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, vršili su pritisak na vladu da se usprotivi postavljanju dodatnih američkih nuklearnih projektila na njemačkom tlu. U Sjevernoatlanskom savezu smatraju da je to bilo „teško raztdoblje za Zapadnu Njemačku kao i za NATO". Savez se, međutim, održao. Postignut je „dvostruki" kompromis, koji je doveo do raspoređivanja raketa, ali i pregovora sa Sovjetskim Savezom za postizanje sporazuma o kontroli naoružanja.

„Razlike u toleranciji nuklearnog rizika među saveznicima u NATO-u mogu biti točka pritiska koju Rusija može iskoristiti", rekao je za DW Jonas Schneider, suradnik za međunarodnu sigurnost u berlinskom trustu mozgova Zaklada nauka i politika (SWP). „Općenito gledano, Njemačka je opreznije pozicionirana kada je riječ o nuklearnom riziku."

Ostalih deset posto

No danas je kontrola naoružanja na najnižem nivou, pogotovo otkako je Rusija suspendirala Novi START (Pregovori o smanjenju strateškog naoružanja, skraćeno START) – mada se nije zvanično povukla iz procesa. To je bio posljednji veliki sporazum koji ograničava razvoj ruskih i američkih nuklearnih sustava. Sigurnosni analitičari poput Schneidera su relativno optimistični: „Sve u svemu, ne vidim povećanje nuklearnog rizika kao rezultat onoga što se dogodilo s Novim START-om", rekao je on.

To je delimično tako zato što su ugovori samo jedan element kontrole naoružanja. Transparentnost, dijalog i prikupljanje podataka putem javnih i tajnih sredstava su drugi. Nuklearno oružje je skupo i upadljivo, zbog čega je lako uočiti promene u broju ili rasporedu. Ugovori su se odnosili samo na ruske i američke snage.

Dok Washington i Moskva kontroliraju oko 90 posto svjetskog nuklearnog oružja, uključujući sposobnost prvog udara, odsustvo Kine iz ovih sporazuma je veća briga. Postoji nekoliko malih i srednjih država koje su u posedu atomskog oružja, ali Erath je rekao da je Kina mjesto „gde se stvari mijenjaju u nuklearnom svijetu". SAD nemaju ni predstavu o tome kako Kina stoji s nuklearnim oružjem, a nemaju ni linije komunikacije kakve su s Rusijom građene desetljećima. „Ako bi došlo do krize oko Tajvana, malo je teže direktnom linijom doći do Pekinga", rekao je on.

Većina zemalja ne posjeduje atomsko oružje, a njih 92 su potpisale Ugovor o zabrani širenja nuklearnog oružja. Međutim, bez svjetskih nuklearnih sila, sporazum je uglavnom simboličan.

Njemačka podržava pokret za ukidanje atomskog oružja, ali ima obveze i prema američkoj nuklearnoj doktrini, pa pokušava dvije stvari odjednom. Njemačka je bila prisutna na sastanku zemalja potpisnica Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja 2022. u Beču - ali samo kao promatrač. To je odraz antinuklearnih težnji u svijetu u kojem ona realno ipak ima nuklearne obveze.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu