Njemački Ustavni sud provjerava izborni zakon

Njemački izborni sustav je u osnovi jednostavan, ali da bi ga se potpuno objasnilo običnom građaninu, trebalo bi više desetaka stranica teksta, profesorima izbornog prava i politolozima neće biti dovoljno niti par debelih knjiga.

Jer tu vlada kombinacija oba izborna načela – većinski i proporcionalni, tako da birači glasuju zapravo dva puta: za stranku i za kandidata. Kod kandidata izborne jedinice vrijedi većinski, „pobjednik nosi sve“ – tko ima najviše glasova, biva zastupnikom bez obzira imao li samo jedan glas prednosti od protivnika.

Korekcija je tu u „drugom glasu“, glasu koji se daje stranačkoj listi: tu se onda prema udjelu podrške dijele i zastupnička mjesta u parlamentu.

Do tu može biti sve jasno, jednostavno i pravedno – no sad dolazi veliko „ali". Osnovna nevolja leži u izbornom pragu strankama od 5 posto. Što ako kandidat neke stranke bude izabran,ali njegova stranka ostane ispod izbornog praga? Tu onda počinje serija pravila gdje je onda i građanima ove zemlje iznenađenje kakav će točno biti saziv Bundestaga.

Malo još tebi, još malo onda i njima...

Jer ako kandidati neke stranke koja nije prešla prag budu izabrani u najmanje tri izborne jedinice, onda oni ulaze. Ali da ne budu sami kao prst u parlamentu, dopušta se ulazak i određenog broja zastupnika te stranke: to se zove Überhangmandate – prevjesni mandati. Tako je stranka Ljevice uopće ušla u Bundestag na izborima 2021.

Ali to je zapravo više mandata toj stranci nego što je ona zaslužila. Zato se onda drugim strankama to nadoknađuje sa Ausgleichmandate – izjednačavajućim mandatima - kako bi se donekle zadržali odnosi među strankama izraženi na izborima.

Sve u svemu, s takvim „specijalcima“ među zastupnicima neminovno i čitav Bundestag raste do neslućenih razmjera – sad ih ima 734. Svim zastupnicima treba i namjestiti stolicu u plenarnoj dvorani, dati ured i naravno plaću. Socijaldemokrati, Zeleni, čak i Liberali tek rijetko imaju koristi od takvih ispravki pa su tako prošle godine i usvojili izbornu reformu koja praktično ukida čitavu tu dodatnu računicu, a njemački parlament treba ostati na „samo“ 630 zastupnika.

Bavarska na nogama

No to znači i da kandidat koji jest pobjednik u izbornom okrugu onda neće u Bundestag jer njegova stranka nije prešla prag. Tu su pak sa žalbom Ustavnom sudu prvi otrčali bavarski kršćanski demokrati: CSU se nalazi samo u „partnerskom“ odnosu sa "sestrinskom" Kršćansko-demokratskom unijom CDU i njihovi kandidati u pravilu pobjeđuju u svojim izbornim jedinicama. Ali kad se pogledaju rezultati te stranke na razini čitave Njemačke, oni su jedva na 5 posto. Dakle na sljedećim izborima 2025. bi se po ovom zakonu lako moglo dogoditi da CSU-a – uopće nema u Bundestagu.

To je jedan od problema o kojem u sljedeća dva dana mora raspraviti Ustavni sud. Drugo je i pitanje samog izbornog praga: udruga Mehr Demokratie (Više demokracije) ne vidi uopće smisla u određivanju praga od 5 posto.

Načelno, on je uveden kako parlament ne bi bio previše šarolik i kako bi se olakšalo stvaranje većine. Ali u njihovoj analizi izbora od 1949. se tvrdi kako to nikad nije dovelo do bitno većeg jedinstva parlamenta i kako bi se taj prag mogao i ukinuti. Tu imaju i podršku na razini Europe koja je također sumnjičava prema nekakvim pragovima.

Od njemačkog Ustavnog suda u pravilu nema velikih iznenađenja, ali se čuju i jasne i argumentirane odluke. Utoliko treba još vidjeti, hoće li vladajuća koalicija tek možda trebati nešto mijenjati u izbornom zakonu – ili ga pisati od početka.

aš(ARD)