Njemačka i Iran – prijatelji koji se ne razumiju

Na njoj su iranski nogometaši prikazani kao teroristi u okruženju pripadnika Bundeswehra. «Tagesspiegel» je priopćio kako je namjera bila ilustracija i kritika aktualne unutarnjopolitičke rasprave o angažmanu vojske u osiguravanju Svjetskoga nogometnog prvenstva, kao da se radi o slučaju katastrofe, a ne o sportskom događaju. No, ta poruka u Iranu očigledno nije tako shvaćena.

Komentar Petera Philippa

Tradicionalno uske i dobre veze između Njemačke i Irana u više su navrata tijekom povijesti bile opterećene, ali su svaki put preživjele. Prosvjedi njemačkih studenata protiv iranskog šaha, svađa zbog uvrede koju je popularni televizijski voditelj Rudi Carell nanio ajatolahu Homeiniju, bombaški napad na berlinski lokal «Mykonos» u kojemu su 1992. poginula četvorica iransko-kurdskih oporbenjaka samo su neki od primjera. No, dvije su zemlje uvijek nalazile put do mirnoga i prijateljskog modusa vivendi. Ispostavilo se, međutim, da je iza popuštanja napetosti u odnosima Berlina i Teherana uglavnom stajala vlastita korist, a ne uviđajnost i razum.

Iran je, naime, zainteresiran za uvoz robe iz Njemačke, dok je njemačkome gospodarstvu stalo do iranskog tržišta, što je u vremenima recesije dovoljan razlog da se ne bude zlopamtilo.

Vlastiti interes u pozadinu je potisnuo i nešto što u međunarodnim odnosima zapravo uvijek igra važnu ulogu, a to je pokušaj boljeg shvaćanja druge strane. Bez tog međusobnog razumijevanja konflikti su doslovno već unaprijed programirani. Zbog toga u posljednje vrijeme i dolazi do novog zaoštravanja koje bi moglo imati teške i dalekosežne posljedice za buduće veze.

Njemačka se u međunarodnom atomskom prijeporu beskompromisno svrstala na stranu Sjedinjenih Američkih Država i to bez posjedovanja dokaza o tobožnjem nastojanju Irana da se domogne nuklearnog oružja. Njemačka kancelarka Iran označava kao «opasnost za demokratske države», a Teheran uzvraća usporedbom Angele Merkel s Hitlerom i optužbom kako ona – zamislite se malo nad ovom kombinacijom – radi za cioniste. A sada još i svađa zbog karikature u berlinskom dnevniku «Tagesspiegelu». Sve i ako je autor crteža samo htio kritizirati angažman Bundeswehra u osiguranju Svjetskoga nogometnog prvenstva, ipak je iranske nogometaše prikazao kao napadače-samoubojice.

Nije to uvreda samo za iransko veleposlanstvo, koje je zahtijevalo ispriku i zaprijetilo pravnim koracima, nego i za Irance u egzilu koji su karikaturistu zatrpali pogrdnim pismima i prijetnjama smrću. U samome Teheranu, pak, svjetina je sada izašla i pred njemačko veleposlanstvo, koje je u zadnje vrijeme ostalo pošteđeno napada, te ga zasula kamenjem i Molotovljevim koktelima.

Razlika je, međutim, piše li netko u Njemačkoj anonimna prijeteća pisma ili se u Teheranu – gradu inače «osviještenom za pitanja sigurnosti» – vatrenim sredstvima napada strano diplomatsko predstavništvo. Sastavljači pisama u Njemačkoj moraju računati sa suđenjem, ako budu uhvaćeni, za razliku od izgrednika u Teheranu. Nekolicina njih – zanemariv broj u odnosu na osam milijuna stanovnika tog grada – mogu biti sigurni da im se neće dogoditi ništa, jer pripadaju skupini mladenačkih razbijača koja podržava predsjednika Ahmadinedžada.

Palestinski političari izrazili su žaljenje ministru vanjskih poslova Steinmeieru zbog najnovijih izgreda i napada na njemačke ustanove u Gazi. U Teheranu se istodobno organizira udar na njemačko veleposlanstvo uz pokliče «smrt Njemačkoj». To nije primjer odnosa, a pogotovo ne među prijateljima.