Njemačka, dobrodošla u klub!

Od sada ni Njemačka nije više iznimka. Više od jednog desetljeća je izgledalo da je jedna od najvećih zemalja Europe i ekonomska sila imuna na vjetrove koji pušu iz Francuske iz desničarske stranke Nacionalna fronta. Dok su Fidesz u Mađarskoj i Pravo i pravda u Poljskoj preuzimali vlast, britanska vlada se bavila suzbijanjem UKIP-a (Stranku za neovisnost Ujedinjenog kraljevstva), a u Austriji Slobodarska stranka Austrije već desetljećima dobiva više od 20 posto glasova, mnogi Nijemci su i dalje slijedili tradicionalnu narodnu stranku CDU - odnosno sve ono što čini kancelarka Merkel. Ali, to vrijeme je sada prošlo.

Pokušati ostati jak

Francuska ima iskustva u tomu što se događa kada jedna desničarska stranka duže vrijeme osvaja više od 20 posto glasova birača. Kako bi se spriječio uspjeh Nacionalne fronte nužno je na primjer da se konzervativci i socijalisti uzajamno podržavaju. To za glasače znači da između ove dvije etablirane snage nestaju razlike. A radi se o dva suprotna politička pola u političkom sustavu. No, tu se sada ne radi o bitnim pitanjima već o tomu da se ostane jak protiv Nacionalne fronte. Međutim, ovakvom akcijom oni uništavaju vlastitu bazu i to je zapravo pravi ubojica demokracije.

Možda je njemačkim biračima trebalo više vremena nego francuskim, ali su sada otkrili pravi desničarski potencijal posebno u pojedinim regijama. I to je još jedan, i to možda posljednji i odlučujući, čavao u kovčegu potrage za zajedničkim europskom rješenjem izbjegličkog pitanja. No, pogledajmo još jednom na Francusku. Predsjednik Francois Hollande je odbio primiti veći broj izbjeglica u zemlju jer nije htio dolijevati ulje na vatru, jer su izbjeglice zapaljiva tema za Nacionalnu frontu. Onda se može očekivati da i Angela Merkel postupi isto, čak i ako to neće reći, jer bi tako prekršila sve ono za što se posljednjih mjeseci borila. Ali, rezultati će upravo to pokazati.

Merkel mijenja kurs

Njemačka kancelarka ne može sebi dalje priuštiti primanje stotina tisuća migranata i stvaranje dojma kako se čvrsto drži svoje politike otvorenih granica. No, naravno da i ona to zna, a odnedavno se zna i u Bruxellesu, da ona još samo tvrdi kako se drži čvrsto dosadašnjeg kursa. Jer, ona je u stvarnosti odavno već promijenila kurs. I zbog toga se i bori svim snagama za sporazum s Turskom koja bi opet mogla zaustaviti navalu izbjeglica. Ako to ne uspije, desničarski populisti u Europi će i dalje profitirati. I upravo to je veliki izazov za EU.

U međuvremenu je Angela Merkel na europskoj pozornici izgubila i polet i podršku. Nakon izbora u tri savezne pokrajine oslabila je i u Njemačkoj. Iako su ovo bili samo regionalni izbori, i u Mađarskoj i u Poljskoj, zemljama koje su već dugo protivnice migracijske politike Angele Merkel, praćeni su s pozornošću. A sada imaju još manje povoda da surađuju glede raspodjele izbjeglica u Europi. Tako da bi u budućnosti jedina podrška koju bi kancelarka mogla očekivati moglo biti ohrabrujuće tapšanje po ramenu francuskog predsjednika koji joj šapuće: Dobrodošla u klub!