Ništa kao Zlatna palma
13. svibnja 2009Značenje Cannesa se možda najbolje može dokazati pobjedničkim filmovima proteklih desetljeća. Većina dobitnika Zlatne palme su postali klasici u povijesti kinematografije. Jedva da prođe neka godina a da se za nagradu ne bori nekoliko izuzetnih filmova. "Treći čovjek", "Slatki život", Bunuelova "Viridiana" i Viscontijev "Leopard", "Blow Up" i "MASH", "Taxi driver" i "Apokalipsa sada" - svi oni su dobitnici Palme koju svatko želi. Ovaj popis izuzetnih djela se može nastaviti bez poteškoća.
A tko zna dobitnike Zlatnog medvjeda ili Zlatnog lava prošlih desetljeća? U Berlinu se iz godine u godinu nagrađuju časni, ali umjetnički jedva značajni filmovi, "politički korektna" djela umjesto estetski zanimljiva. Razlog tome je svakako i da svi veliki režiseri žele u Cannes. Jer tamo se osvaja najviše pažnje i omogućuje skok u karijeri.
U Cannesu se piše povijest filma
Cannes oslikava i filmsku povijest: dobitnici Zlatne palme kao što su "Zbogom moja konkubino" iz Kine ili "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana" iz Rumunjske stoje iza filmografskog razvoja čitavih nacija i filmskih regija. Upečatljiva djela kao što su "Seks, laži i video", "Divlji u srcu" ili godinu dana kasnije "Pulp Fiction" ostavili su trajni utjecaj na režisere u čitavom svijetu i postavila nova estetska pravila.
Njemački film je s vremena na vrijeme također zasjao u Cannesu, makar se ne može reći kako su se Francuzi trudili Nijemcima posvetiti baš previše pažnje. Ali Palmu je osvojio i "Limeni bubanj" baš kao i Wendersov "Paris, Texas". Sa druge strane, "Nouvelle Vague Allemande" - Novi njemački val kako tamo zovu mlade umjetnike iz ove zemlje, možda izaziva čak više pažnje u Francuskoj nego u Njemačkoj. A upravo se u Cannesu početkom šezdesetih rodio legendarni Novi vala tada još u svijetu nepoznatih francuskih režisera poput Truffauta, Godarda ili Chabrola.
I onda još i zvijezde i zvjezdice
Iako se još dugo mogu nabrajati umjetnički vrhunci festivala u Cannesu, taj festival je uvijek bio i poslastica za žuti tisak. Nastupi zvijezda na glasovitom crvenom tepihu, mahanje prema kamerama, revija skupocjenih modnih kreacija - sve je to već postalo legendarno.
Zato je Cannes u vrijeme festivala i okupljalište svih koji izvještavaju o tračevima, ljubavnim boljeticama i životima onih slavnih. Samo Cannes može u Europu dovesti Hollywood, a tamošnji veliki studiji su već odavno otkrili kako je upravo taj grad na Francuskoj rivijeri pravi ulazak na tržište u Europi. Zato se u skupim kanskim hotelima podjednako slavi do zore, koliko i pregovara i razgovara, kupuje i prodaje.
Niti ovo, 62. izdanje festivala neće biti drugačije: doduše, proslava i tuluma će biti nešto manje zbog financijske krize, ali svi hoće doći u Cannes. I veliki studiji i zvijezde iz Hollywooda i kupci filmova iz čitavog svijeta. Jer Cannes je broj jedan među filmskim festivalima - i u ovoj godini, i vjerojatno i u godinama pred nama. Zaključuje u svom kometaru Aya Bach.
(aš)
Odg. urednica: Snježana Kobešćak