Nijemi promatrači i prepisivači vlastitih izvještaja

Redovita izvješća visokog predstavnika za Bosni i Hercegovinu su vrlo nalik jedan drugomu: u njima se redovito zaključuje kako politička elita zemlje ne čini dovoljno kako bi zemlju približila zadanim ciljevima. U izvješću visokog predstavnika Valentina Inzka iz studenog 2012. godine se navodi: “Bosna i Hercegovina je u posljednjih šest mjeseci napravila malo pomaka u pravcu euroatlantskih integracija, a direktna osporavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma su značajno porasla”.

Pokriće za (ne)rad

Tako se samo po sebi nameće da i ova najsvježije ocjena rada državnih čimbenika u BiH nije laskavo. Stoga se i postavlja opravdano pitanje: čemu služe izvješća i kome se podnose s obzirom da u praksi nemaju nikakvog učinka, odnosno eventualne intervencije međunarodne zajednice u BiH, oličene u Uredu visokog predstavnika (OHR). Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Kazaz kaže da izvješća ovog tipa postaju svojevrsni alibi međunarodnoj zajednici za pokriće onoga što radi, odnosno ne radi u BiH. “Gospodin Inzko je već odavno postao marioneta u rukama međunarodne političke birokracije koja BiH drži kao taoca vlastite neinformiranosti, nepismenosti i bahate moći. Kada se pogleda Inzkov i Sørensenov (Peter Sørensen, Specijalni predstavnik EU u BiH, op.a), boravak u BiH onda možemo reći da su oni tu samo istureno odjeljenje čitavog sustava iz Bruxellesa i Washingtona”.

Visoki predstavnik predstavio je Vijeću sigurnosti UN-a svoje deseto izvješće u kojem se naglašava politički zastoj, podrivanje vladavine prava te osporavanje suvereniteta i integriteta države.

Nakon toga, kao u svakom dosadašnjem "raportu", naglašeno je kako međunarodna zajednica i dalje pruža podršku BiH kao cjelovitoj i jedinstvenoj zemlji, što je, slažu se mnogi, postala floskula koju niko više ne može čuti. Mile Lasić s Filozofskog fakulteta u Mostaru kaže kako je izvješće zapravo nemoć OHR-a da se uhvati u koštac sa svojom ulogom u BiH. “Dakle postavljenih pet uvjeta i dva cilja jedva da se mogu realizirati i to znači produžetak mandata OHR-a što znači da BiH i dalje ostaje poluprotektorat. Što znači da ne možemo biti članica EU ili NATO-a. Riječ je o tome da bez svježe intervencije nije moguće izići iz postojeće zamke u kojoj stoji i međunarodna zajednica i domaći politički čimbenici. Dakle oni vode ratove, hvala Bogu ne topovima, a međunarodna zajednica nijemo promatra i prepisuje vlastita izvješća”.

BiH više nije prioritet međunarodne zajednice?

U izvješću su posebno navedeni rizici za BiH od stavova iz Republike Srpske o raspadu zemlje. Ipak ni RS nije sjedila prekriženih ruku pa je svoje izvješće UN-u uputila i Vlada u Banjoj Luci kojem su, kako kaže predsjednik RS-a Milorad Dodik, odbačeni pritisci na pravosuđe ali i skrenuta pozornost na propuste u Inzkovom izvješću: “Mislim da kada usporedite ta dva izvješća ćete vidjeti da je izvješće Vlade RS sveobuhvatno a da je izvješće Valentina Inzka samo zbir raznih medijskih izvještaja ili izjava koje su date u prošlosti”.

Po već ustaljenom scenariju političari iz Federacije BiH se uglavnom slažu s Inzkovim dopisom UN-u. Međutim, analitičar Međunarodne krizne grupe za Balkan Srećko Latal kaže da je izvještaj kronologija propadanja BiH te da je situacija gora a ne ista kao što je to rečeno u izvješću. Razlog zbog čega je reakcija međunarodne zajednice vidljiva samo u izvješćima bez konkretne reakcije, je što su stranci definitivno prebacili odgovornost na domaće čelnike: “Prema tome ono što jest evidentno je zabrinutost a možda i ljutnja s ovom trakavicom u vezi sa slučajem Sejdić-Finci (pitanje ravnopravnog sudjelovanja predstavnika manjina u političkom životu oko čega političari u Bosni i Hercegovine ne mogu postići sporazum op.ur.). Međutim, bar u kratkoročnom razdoblju ne mogu se očekivati bilo kakve promjene međunarodnog stava prema BiH jer ona više nije prioritet međunarodne zajednice”, smatra Latal.

Ukoliko međunarodna zajednica u BiH zaista želi dati punu odgovornost domaćim političarima ne miješajući se u procese, stručnjaci postavljaju pitanje do kada će takav status trajati ili još važnije: do kada će taj status biti održiv kako se ne bi do kraja urušio cijeli sustav. S obzirom na neispunjenost uvjeta za zatvaranje OHR-a, pitanje je dokle će stranci i dalje biti samo statutarni simbol međunarodne zajednice u BiH.