Nestašica mlijeka: otkupne cijene niske, isplate kasne

Miodrag Mitić iz sela Rakovac u okolici Bujanovca bavi se poljoprivredom od malena. Danas to radi s ocem i sa sinom koji se nakon srednje škole vratio na selo. Uzgajaju goveda i svinje, siju žitarice, sade povrće na devet hektara svoje zemlje, a i dodatne hektare uzimaju u zakup.

Od 12 muznih krava oko 100 litara mlijeka prodaju mljekari, a od preostalih 60 litara prave sir. Mitić kaže da se ne isplati sve davati mljekari, jer ona kasni s isplatom po tri, četiri mjeseca. Cijena otkupa i dinamika isplate su, smatra, prva dva razloga za trenutnu nestašicu mlijeka u Srbiji.

„Poljoprivreda se sve više i više gasi. Znači, skupoća goriva, cijena mlijeka niska, pet litara mlijeka trebaš dati za litru nafte. Nikakve matematike tu nema. I tek će biti nestašice, jer samo u našem selu je svaka kuća imala po pet, šest krava, a sad tek svaka peta kuća ima po dvije ili tri krave“, kaže Mitić. Ogorčen je na državu. Kaže da ni malo ne vodi računa o poljoprivrednicima.

Slične prigovore ima i Ridon Mustafi iz sela Oslare, također kod Bujanovca. Od države je jednom uspio dobiti jednu kravu. Ima ih inače deset i smatra da nije istina da mlijeka nema, jer on sam svakog jutra isporučuje mljekari oko 130 litara.

Mljekara mu, međutim, ne uplaćuje na vrijeme novac, a i cijena za otkup je vrlo niska: „38 dinara i premija 15 do 53 dinara. To nije dobro. Ali što da radimo, kome da damo? Znači, povoljno nije. Jer, ove krave trebam hraniti, pa da dobijem to mlijeko. A sve je skupo. Vreća koncentrata košta oko 2.200 dinara. Ja ne kupujem, imam svoju proizvodnju, kukuruz, imam ječam, pšenicu, pa pravim svoju mješavinu, i dam stoci. Inače da ih kupujem, nemam računicu da ih čuvam“, žali se Mustafi.

Onaj tko je uvozio sada je u problemu

Niška mljekara Milk House otkupljuje mlijeko od oko 3.500 gazdinstava iz jugoistočne, jugozapadne i centralne Srbije. Direktor prodaje Miloš Milošević kaže da oni pomažu tim gazdinstvima i oko jesenje sjetve i pravljenja zaliha hrane, kako bi se povećavao broj grla.

„To se mora pratiti kako bi ti farmeri opstali i nastavili napredovati. Ako oni stagniraju, stagnirat ćemo i mi. Ako ne ulažemo u njih, ne ulažemo u sebe. Svo ulaganje u farmere, u proizvođače, to je direktno ulaganje u rast mlijeka. Bez sirovog mlijeka – to je glavna sirovina, ne može se bez toga“, kaže Milošević.

On dodaje da u aktualnoj situaciji s nestašicom mlijeka oni nemaju tih problema. Napravili su, objašnjava, preraspodjelu proizvodnje – proizvode više mlijeka, a manje mliječnih proizvoda. Čak su dobili i nove kupce, ali ne mogu, kaže, oni nadoknaditi nedostatak drugih mljekara.

„Nestašica mlijeka je na žalost realna“, kaže Milošević. Prethodnih godina je postojala tendencija pada i kod sitnih i kod krupnih prerađivača, odnosno mljekara, tako da je to shvaćeno manje-više neozbiljno. Uvijek je na europskom tržištu bilo dovoljno mlijeka da se to popuni, ali ovog trenutka na žalost nema. Zato je onaj tko je dosta uvozio sada u problemu."

Uredbe vlade nisu dugoročno rješenje

Analitičar i publicist Branislav Gulan za DW potvrđuje da je sve manje stoke u oborima i da je sa smanjenjem broja grla opala proizvodnja mlijeka. Samo u 2021. smanjena je proizvodnja za stotinu milijuna litara, a u legalnim tokovima je manje od 800 milijuna litara mlijeka, kaže Gulan.

„Razlog su loše mjere agropolitike i skupa stočna hrana. Jer, vlasnici stoke mlijekom hrane i sve manji broj praščića u oborima, oni godišnje popiju oko 100 milijuna litara mlijeka. A razlog smanjivanja proizvodnje i pada broja grla je što je cijena litre mlijeka manja od cijene litre vode", tvrdi Gulan.

Vlada povremeno reagira pa kroz subvencije poveća cijenu za nekoliko dinara, ali to ne rješava probleme. To je, smatra Gulan, gašenje požara. „Uredbe nikada nisu donijele dugoročno rješenje problema. Tijekom 2002., prema službenim podacima, u Srbiji je bilo 1,2 milijuna grla krava i junica. Danas ih je tri puta manje, jer se njihov broj konstantno smanjuje. Procjena je da ima manje od 400.000 grla u stajama i u tovu. Nema ni mladih poljoprivrednika u ovom poslu."

Gulan ukazuje i na nedovoljnu zainteresiranost lokalnih i državnih organa za komunikaciju sa stočarima, posebno s najvećim brojem njih, odnosno s onima koji najčešće imaju do deset krava.

„Proizvodnju su smanjili oni koji to nisu željeli, jer im uvjeti koje je država stvorila nisu to omogućili“, ocjenjuje Gulan i navodi moguća rješenja: „Prvo, za unapređenje proizvodnje mlijeka nužno je da se masovnije poduzmu adekvatne mjere za poboljšanje rasnog sastava krava. Nužno je stalno praćenje njihovog zdravstvenog stanja, ishrana i njega stoke, a također i primjena novih biotehnologija u proizvodnom procesu."

„Svega toga nema“, tvrdi Branislav Gulan, „jer stočari ističu da do njih nisu stigle namijenjene subvencije od 28 milijardi dinara koje su im navodno bile upućene. Zbog takvog odnosa države, danas je gotovo nemoguće da opstane veliki broj malih farmera u uvjetima prekomjernog uvoza i niske otkupne cijene mlijeka."

Tko je kriv, država ili građani?

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ne vidi međutim da je problem u državi. Nedavno je izjavio da mlijeka ima dovoljno i da su za nestašicu krivi građani: „Ako vam mi kažemo da imamo dovoljno šećera, onda to znači da ga ima i da ne morate kupovati po 100 kilograma. (…) To se sad događa s mlijekom. Mi vam sad priopćavamo da imamo dovoljno mlijeka. Dat ću vam precizne podatke. Ali ne možemo dovoljno mlijeka imati kad uđete i kupite 36 litara dugotrajnog mlijeka“, rekao je Vučić.

Za to vrijeme, Miodrag Mitić iz Rakovca pokazuje novi traktor. Kupio ga je sam, jer ga je država odbila na natječaju za kupovinu mehanizacije. „A meni traktor treba. Ja hoću ostati na selu, moj sin također. I morao sam izvaditi 25.000 eura. A onda se čude što nitko neće na selo.“