Nepopravljiva „naci-baka“

Za sud u berlinskoj četvrti Tiergartenu nije bilo nikakve sumnje u počinjeno kazneno djelo: starica koja je već postala idolom neonacista u Njemačkoj je u siječnju 2016. na jednom skupu još jednom izjavila kako holokausta nije bilo i kako nema „ničeg autentičnog" u plinskim komorama Auschwitza.

I ovaj put je optužena starica nijekala optužbu i njezina obrana je tvrdila kako je to bio tek citat koji je Ursula Haverbeck izrekla publici. Makar je i ovo ročište potrajalo nekoliko sati, odlučujuće su bile 22 sekunde video-snimke tog skupa gdje je bilo jasno kako to nije bio nikakav citat nego uvjerenje optužene. Sigurno nije pomoglo obrani da je Haverbeck i na sudu u Berlinu izjavila kako „u Auschwitzu nije bilo nikakvog ubijanja plinom".

Kako se liječi zatucanost?

Njemački mediji se nakon ove presude opet pitaju, ima li uopće neki način da se kazni osobu koja uporno za sve dokaze progona židova i nacističkih zločina govori kako su „čiste laži", a za svoja i nacistička uvjerenja svojih poznanika tvrdi da su „gola istina". Ova starica iz Vlotha u pokrajini Sjeverno Porajnje i Vestfalija je zbog toga već nebrojeno puta bila osuđivana, isprva na sve ozbiljnije novčane kazne, a nakon toga i na kazne oduzimanja slobode. Obzirom da je uvijek iznova činila kazneno djelo nijekanja nacističkih zločina – po zakonu koji je pak nazvala „zakonom koji štiti laž", s ovom najnovijom presudom se već skupilo šest godina zatvora za Ursulu Haverbeck. No presude su se redovito pretvarale u pravno natezanje žalbama tako da zapravo još niti jednog dana nije provela u zatvoru.

Zapravo, za vrijeme njezine mladosti u nacističkoj Njemačkoj nije poznata neka njezina osobita aktivnost – možda tek banalno članstvo u organizaciji Bund Deutscher Mädel, nacističkoj pionirskoj organizaciji za djevojčice i djevojke. Prema vlastitim tvrdnjama, u mladosti je četiri godine provela u Švedskoj gdje je boravila zajedno s prognanim Nijemcima iz istočne Prusije – dijela Reicha koji je nakon rata priključen SSSR-u ili Poljskoj. Što je tamo tražila, to nije jasno: ona je rođena u Winterscheidu u Hessenu, dakle u centralnoj Njemačke.

Život i djelo uz „pravog" nacista

Studirala je pedagogiju, filozofiju i lingvistiku, između ostalog i dvije godine u Škotskoj. 1970. se udaje za znatno starijeg Wernera Georga Haverbecka (njoj su tada bile 42, a njemu 61 godina) koji je stvarno bio nacistički funkcionar koji se još 1926. upisao u Hitlerovu stranku NSDP – makar mu je članstvo bilo kasnije suspendirano jer je bio još maloljetan. Ali bio je itekako aktivan u nacističkoj Njemačkoj, mada prije svega u akademskim, medijskim i u djelatnostima ministarstva vanjskih poslova Reicha.

Nakon rata je postao evangeličkim svećenikom, a sa svojom kasnijom drugom suprugom Ursulom je još od početka šezdesetih djelovao u raznim opskurnim i antropozofskim udrugama. 1963.  osnivaju Akademiju za okoliš i zaštitu života u Vlothou. Vremenom je ta institucija skretala sve više desno u svojim gledištima da bi konačno doista postala leglo antisemitizma i nijekanja nacističkih zločina – prije nego što je 2008. konačno i zabranjena.

Werner Georg Haverbeck je umro 1999., ali njegova supruga je svom žestinom nastavila s neonacističkom propagandom. Još od 2004. su počele i sudske presude, počev od globe od 5.400 eura (sud u Bad Oeynhausenu zbog raspirivanje nacionalne mržnje) zbog tvrdnji u časopisu Akademije kako je holokaust tek „običan mit" ili kasnije tvrdnje kako se Hitlera ne treba suditi po „navodnom holokaustu ili isto tako navodne opsjednutosti ratom", nego prije svega po njegovim – opet citiramo: „božanskom zadaćom u okviru svjetske povijesti" (globa: 6.000 eura, sud u Dortmundu).

Letak i sucu

Ali tu nije samo riječ o lupetanju poremećene starice, nego i o ozbiljnim prijetnjama, prije svega Središnjem vijeću Židova u Njemačkoj. Predsjednici Vijeća Charlotti Knobloch je poslala pismo neka se „vrati svojoj zemlji porijekla u središnjoj Aziji" ili neka se „pripremi na dan istine. On je blizu i više se ne može zaustaviti". Jer ako ona tako nastavi, „doživjet će novi pogrom koji će biti stravičan" (2.700 eura globe po presudi suda Bad Oeynhausena iz 2009.).

Ursula Haverbeck je postala idolom neonacista zbog njezinih „hrabrih izjava" tako da su je i njemački mediji nazvali „naci–baka". Zanimljivo je da usprkos brojnim procesima, očito nema novčanih briga. Na njezina suđenja redovito dolazi i grupica od pedesetak odličnih poznanika policije zbog njihovih neonacističkih ispada pa tako niti takve fizičke prijetnje jedne starice nisu beznačajne.

2015. su konačno počele i osude sa zatvorskim kaznama. Na njih je redovito ulagala žalbe, ali pravni prostor joj postaje ipak sve uži: već 23. studenog se opet mora pojaviti pred sudom u Detmoldu gdje je još u rujnu prošle godine osuđena na osam mjeseci zatvora.

Ursula Haverbeck se izgleda i sama trudi ipak konačno završiti iza rešetaka, tada već kao 89-godišnjakinja: 7. studenog joj je rođendan. Upravo na sudu u Detmoldu je još na ročištu prošlog rujna svima dijelila letke, a po jedan primjerak je gurnula i u ruke državnog odvjetnika i samog suca. U njemu opet tvrdi kako je holokaust samo „propagandna laž".

aš(agencije)