(Neo)nacisti opet čuvaju ulaz u koncentracijski logor?

Kako je otkrio list Märkische Allgemenine Zeitung početkom ovog tjedna zaštitarska tvrtka kojoj je povjeren nadzor nad spomen-područjem nekadašnjeg koncentracijskog logora Sachsenhausena je u vlasništvu osobe za koju se sumnja kako ima bliske veze s ekstremnom desnicom i neonacistima.

To je skandal koji je pobudio pozornost diljem Njemačke. Nekadašnji logor i muzej je spomen-područje kojim upravlja Zaklada spomeničkih područja pokrajine Brandenburga. Reakcija direktora Zaklade Axela Drecolla je kako je to „potpuno neprihvatljivo", ali i kako on o tome ništa nije znao. Jer kako tvrdi u razgovoru za Deutsche Welle, nadzor nad spomen-područjem ovog bivšeg logora je od veljače 2018. povjeren privatnoj tvrtki City Control Gebäude- und Sicherheitsservice GmbH (City Control servis za sigurnost i zaštitu zgrada d.o.o.) iz okolice Berlina.

Ali ovdje nije riječ o toj tvrtki, nego je City Control nadzor povjerio jednoj zaštitarskoj tvrtki iz Cottbusa – i to bez dozvole Zaklade, makar je po ugovoru bilo nužno tražiti takvu dozvolu ako provođenje zaštite povjeri nekoj drugoj tvrtki. Drecoll zato najavljuje „najpažljiviju provjeru" što se tu dogodilo i u najgorem slučaju City Control će izgubiti sve zaštitarske poslove koji su mu povjereni. Tvrtka Boxing Security iz Cottbusa i njezin vlasnik doduše tvrde kako nemaju veze s neonacistima, ali ona više nije zadužena za nadzor spomen-područja Saschenhausen.

Jedno su incidenti, ali mnogo opasnija je promjena klime

Pismenim priopćenjem se oglasila i tvrtka City Control koja priznaje „grešku jedne jedine osobe", ali ne u toj tvrtki nego u poduzeću kojem je ona povjerila ovaj posao. No shvaća kako tako nešto „baca tešku sjenu" i na tu tvrtku i na City Control i „svakako i osobito na naše mušterije" kao što je Zaklada spomeničkih područja pokrajine Brandenburg koja se sad mora boriti da vrati narušeni ugled.

Direktora Zaklade naravno boli što se dogodio ovaj skandal, ali čak niti to nije najgore što mora gledati da se događa. On se žali što se u posljednje vrijeme promijenila i čitava klima u društvu: sve je više novih mogućnosti „izražavati se rasistički, identificirati se s idealiziranim nacionalizmom i davati antisemitske izjave", konstatira Axel Drecoll. I u prostoru parlamentarne demokracije on primjećuje kako se „mijenja jezik" i sve mu to zadaje golemu brigu „i u tome vidim veliku opasnost".

Kruna toga su i incidenti kao što su se već događali upravo u spomen-području nekadašnjeg logora Sachsenhausen: prošlog srpnja je tamo bila i skupina osoba iz izborne jedinice zastupnice Bundestaga i predsjednice kluba zastupnika stranke AfD, Alice Weidel, i upravo su u bivšem koncentracijskom logoru oni glasno nijekali nacističke zločine i osporavali da je ikad bilo plinskih komora u kojima je ubijeno na milijune Židova i drugih žrtava nacista.

U Hitlerov stan nerado dolaze

Drecoll, koji je na čelo Zaklade došao tek u lipnju 2018., također vidi i krivu percepciju u javnosti i medijima. Naravno, on i Zaklada kojoj je na čelu će sve ove provokacije „uzeti vrlo, vrlo ozbiljno" i posve shvaća prosvjede i šok kod preživjelih žrtava i njihove rodbine kad čuju o takvim stvarima. Ipak dodaje kako su na sreću sve to još „apsolutne iznimke" i kako je golema većina od oko 700.000 posjetitelja spomen-područja Sachsenhausen svjesna što se tamo događalo i spremna je suočiti se s prošlošću.

Axel Drecoll već od prije ima iskustva s takvim neželjenim posjetiteljima: prije nego što je prešao u Zakladu pokrajine Brandenburg bio je zadužen za dokumentacijski centar Obersalzberg. Idilično sjedište Adolfa Hitlera u bavarskim Alpama je privlačilo i ljude koji „ne samo da nisu kritični prema nacističkom režimu, nego djelomice i zagovaraju neke njihove ciljeve". To uprizorenje privida koji je davao Führer u Obersalzbergu – s njemačkim ovčarom u pratnji pred veličanstvenom kulisom Alpa – je očito osobito privlačno neonacistima koji su tamo redovito dolazili. Ali i tamo su oni bili tek sićušna manjina.

Zapravo je Hitlerovo „gnijezdo" na Obersalzbergu trebalo biti nakon rata potpuno razoreno eksplozivom, baš kao što je to učinjeno i s Hitlerovim bunkerom u Berlinu kako nikad ne bi postalo okupljalište neonacista. Ali za razliku od Berlina, mnogo toga jest bilo uništeno, no ne sve: dio su koristile američke okupacijske snage za odmor svojih vojnika. Jedino mjesto koje neonacisti i dalje izrazito nerado posjećuju je veliki privatni stan Adolfa Hitlera u Münchenu. Ali ne zbog ideologije: u njemu je još uvijek smještena policijska postaja.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android