NATO mora razgovarati s Rusijom
O čemu se ovdje uopće radi? Tko je neprijatelj? To su prva jednostavna pitanja na koja treba potražiti odgovor kada se razgovara o pokušajima djelovanja protiv IS-a. NATO sada želi povećati sigurnost Turske, kao države članice ovog vojnog saveza. U tu svrhu se ojačavaju turske zračne snage, iako ih sam IS uopće nema.
S druge strane Turska je prošlog tjedna pokazala da je u stanju, ali i da je spremna, oboriti bilo koji ruski borbeni zrakoplov koji, prema njezinim tvrdnjama, povrijedi zračni prostor te zemlje bez obzira što je upozoren da to ne čini.
SAD, kao lider NATO-saveza, stao je na stranu Turske. Osim što je Washington potvrdio tursku verziju tog događaja, navodi se i da ta zemlja ima pravo na samoobranu. U prilog verziji događaja prema kojoj je ruski zrakoplov doista povrijedio zračni prostor Turske ide i to što Rusija redovito provocira baltičke države članice NATO-a, ali i neutralne zemlje poput Švedske i Finske, tako što stalno povrjeđuje njihov zračni prostor svojim zrakoplovima.
Suprotstavljeni interesi
Ipak, nakon obaranja ruskog zrakoplova spor se pogoršao. Rusija je uvela gospodarske sankcije protiv Turske. Vladi u Ankari se predbacuje da kupuje naftu od IS-a i da je oborila ruski zrakoplov samo zato da bi zaštitila konvoje koji prevoze naftu.
Moskva je sada u svoju vojnu bazu u sirijskoj Latakiji stacionirala moderan sustav protuzrakoplovne obrane koji ima domet od preko 400 kilometara. Turska predbacuje Rusiji da u Siriji ne bombardira položaje IS-a, nego Turkmene, narod koji je srodan Turcima.
Doista, sukob interesa na prvi pogled ne može biti očigledniji. Rusija je stala na stranu sirijskog predsjednika Asada u borbi protiv IS-a, ali i protiv drugih sirijskih grupacija. Među takvim grupacijama su i one koje podržava SAD. Turska se bori protiv Asada i u prošlosti je stalno gledala u stranu kada je riječ o IS-u, koji se bori protiv Asada, ali i protiv Kurda. Međutim, IS je i za Tursku službeno neprijatelj.
IS profitira od raskola
I tako bi, dakle, trebala izgledati međunarodna koalicija protiv IS-a? Glavni tajnik NATO-a Stoltenberg je u utorak (1.12.2015.) požurio s izjavom da jačanje turskih zračnih snaga nema veze s incidentom u kojem je oboren ruski bombarder. Savez bi na taj način ipak mogao samo povećati napetosti između Rusije i Turske, država koje imaju odlučujuću ulogu kada je riječ o budućnosti Sirije. Neke članice Saveza s istoka Europe su, uza sve to, zadovoljne što je netko konačno pokazao zube Rusiji. Očito je široko rasprostranjen bijes zbog onoga što je ruska vlada učinila u Ukrajini, posebno zbog aneksije Krima.
Ipak, eskalacija je ono što NATO-u u ovom trenutku ni u kojem slučaju ne odgovara. Postoji opasnost da bi Turska mogla iskoristiti NATO za provođenje vlastitih političkih interesa i okrenuti ga protiv Rusije. IS bi tada bio u poziciji da stoji sa strane i da to s veseljem promatra.
Nakon napada u Parizu izgledalo je kao da bi se mogla stvoriti široka koalicija za vojni nastup protiv IS-a. Ukoliko bi takva koalicija uopće i imala neke rezultate, onda bi to bilo moguće jedino ako nema velikog spora između njezinih članica.
Članicama NATO-a nakon zbivanja u Ukrajini to možda teško pada, ali bi one u budućnosti trebale opet redovito razgovarati s Moskvom u sklopu Vijeća NATO-Rusija. Previše toga je na kocki u slučaju da propadne zajednički nastup protiv IS-a.