Nasukani u Maroku - dug put do kuće

"Tu je 40 stupnjeva. Pomaknimo se u hlad." Od sredine ožujka žive Simon i Anne-Silja sa svoja dva sina, 6 i 12 godina, u oazi palmi pored Tafraoute, mjestašca na jugoistoku Maroka. Tamo je parkiran njihov kombi za kampiranje. Sada su tamo sami. Do prije nekoliko dana je u sjeni palmi bilo još desetak drugih takvih vozila, ali svi drugi su otišli. Njemačko veleposlanstvo je organiziralo trajekt za Đenovu ili Malagu. Simon i Anne-Silje su se odlučili ostati.

"Ne žuri nam se, vjerojatno ćemo pričekati da se granice ponovo otvore. Karte za trajekte koje je organiziralo veleposlanstvo su pretjerano visoke. Kada smo dolazili, platili smo kartu 100 eura. A sada sam čuo da se cijene kreću i do 1500 eura", kaže Simon. Cijena varira ovisno o tome uspije li veleposlanstvo organizirati trajekt koji ionako već prevozi drugu robu, ili je brod prazan. Simon i Anne-Silja čekaju na prijevoz koji mogu platiti.

U međuvremenu obitelj se aranžirala, lokalno stanovništvo ih opskrbljuje vodom, donose im školske bilježnice i hranu. U mjestu čak postoji i jedna pizzerija. "Ne možemo se potužiti, dobro nam je", priča Simon.

Od turista do stalnih kampera

Trenutno u Maroku oko 4.000 europskih turista čeka na mogućnost povratka kući. Većina ih je tu u svojim kamp-vozilima. Putovanje kroz zemlju je zabranjeno, avionskih i brodskih linija nema već tjednima. Izvanredno stanje je produženo do 10. lipnja.

Zimi je Maroko omiljeni cilj europskih turista - velikim dijelom baš kampera. Posebno je puno Nijemaca - oni rado hladne mjesece u domovini provode pod marokanskim suncem. No ove godine je ova sunčana zemlja zbog korone postala klopka za mnoge.

U zemlji je 20. ožujka proglašeno izvanredno stanje. Takoreći preko noći su granice zatvorene. Ostaviti vozilo tu i vratiti se nekim avionom koji je organiziralo veleposlanstvo za većinu nije bila opcija. I tako su ostali. Poput Simona i Anne-Silje, oni sada žive u uvjetima izvanrednog stanja. To prije svega znači zabranu kretanja. Kada Simon želi otići u selo koje je udaljeno dva kilometra, za to mu je potrebna posebna dozvola seoskog starješine. Vožnja cestama je zabranjena.

Njemačko veleposlanstvo u Rabatu pomaže koliko može. Od sredine ožujka je 5.000 Nijemaca prevezeno u domovinu. Mada je službena akcija povratka turista okončana, veleposlanstvo se i dalje trudi pomoći onima koji su preostali. Tijekom svibnja su dva broda isplovila za Njemačku, a organizirana su bila i četiri leta. "Koliko je točno njemačkih građana još u zemlji, ne znamo, jer ne postoji obavezno registriranje. Ali mi se i dalje trudimo", kažu u ministarstvu vanjskih poslova.

Maroko na rubu provalije

Za Maroko je pandemija koronavirusom prava katastrofa, ekonomska šteta je ogromna. 500.000 ljudi živi direktno od turizma, i oni trenutno ne zarađuju gotovo ništa. Od ukupno 4.000 službeno prijavljenih hotela, kampinga ili manjih prenoćišta početkom svibnja je bilo otvoreno samo njih 520. Turizam je za Maroko druga najvažnija privredna grana - on pokriva oko 11 posto ukupnog državnog budžeta. Svake godine zemlju posjeti oko 11 milijuna turista, od toga 80 posto iz Europe.

Muriel Brunswig obožava ovu zemlju i sada je jako zabrinuta. Ova Njemica već 20 godina ima turističku agenciju za putovanja po Maroku i napisala je već više turističkih vodiča za tu zemlju. "Na sreću postoji državni program pomoći, ali to na kraju neće biti dovoljno za sve. Većina ljudi tu živi od danas na sutra, nemaju neke rezerve. Ja doduše trenutno ne mogu zamisliti kako se strogi higijenski standardi tu mogu primijeniti, ali ako se turizam uskoro ne pokrene, mnogi u zemlji to neće preživjeti."

Brunswig se nada da će se pronaći neko rješenje. Ona sama pomaže koliko može i ne traži da joj njezini partneri u Maroku vrate novac koji im je već uplatila za ture koje se sada ne mogu realizirati. "Njima je još puno gore nego meni. Oni nemaju ušteđevinu, a moraju prehraniti velike obitelji." Trenutno se svi samo nadaju da će se turisti uskoro opet vratiti. No kada će to biti, zasada nitko ne može prognozirati.

Mada im osnovne stvari ne nedostaju, Simon i Anne-Silja planiraju uskoro ipak krenuti na put. U međuvremenu su dobili dozvolu marokanskih vlasti da napuste kamp u Tafraouti i krenu cestom prema sjeveru, u smjeru Tangera. Tamo postoje trajekti do Španjolskog kopna. Do tamo ima 900 kilometara. Posljednja prilika da još malo vide zemlju prije no što ih brod preveze ponovo u Europu.