Nastaje najveći proizvođač čelika na planetu

Kako je naknadno izašlo u javnost, preokret nije došao iznenada, kao ni bez velikih ustupaka Lakshmi Mittala: ne samo da je svoju ponudu po dionici Arcelora povisio za gotovo polovicu, na 40,40 €, nego je - barem na papiru - doista dogovorena "fuzija među jednakima" u kojoj je "napadač", Mittal Steel zapravo postao dio Arcelora. Tako bi se novi koncern ubuduće i trebao zvati "Arcelor-Mittal", čije bi sjedište trebalo i ostati u Luksemburgu. Naime, dogovoreno je da će magnat iz Indije preuzeti 43% dionica Arcelora, a ako se više dioničara europskog koncerna odluči na prodaju, vlasnička će se struktura uravnotežiti izdavanjem novih dionica.
Zato zapravo nije potpuno izvjesno, gdje su u nedjelju letjeli čepovi šampanjca: u upravi Arcelora ili Mittala. Europske čeličane sigurno mogu biti zadovoljne kako će u upravi novog koncerna biti četri "njihova" i tri člana iz Mittal Steela, a indijski magnat nije prestajao uvjeravati europske partnere kako nema bojazni za čeličane u njihovim zemljama. Lakshmi Mittal izjavljuje: "Izložili smo naš plan industrijskog razvoja svim vladama, uključujući i luksemburšku vladu. Izričito smo rekli kako neće biti ukidanja radnih mjesta kao posljedica ovog spajanja. Poštovat ćemo sve obaveze koje je dao Arcelor kada je riječ o radnim mjestima, rastu i investicijama."

Ispunjenje sna

Usprkos ovim jamstvima europskim partnerima, itekako se slavilo i u obitelji Mittal. Glava obitelji, basnoslovno bogati Lakshmi sretan je barem iz dva razloga: prvo, ispunio mu se davni san da od očeve male čeličane u indijskoj pokrajni Rajastan, njegov koncern bude daleko najveći proizvođač čelika na planetu: "Mislio sam, ako počnem graditi čeličane, to će potrajati godinama. I koliko se tvornica uopće može sagraditi? Mislio sam, ako još za života želim postići uspjeh, trebam drugu koncepciju koja će mi donijeti prednost pred konkurentima. Tako sam zamislio da preuzimamo druge čeličane, da ih spojimo, konsolidiramo, smanjimo troškove i učinimo ih veoma efikasnim."
Fuzija sa Arcelorom je kruna tih fuzija i njegovo se carstvo prostire od Istočne Europe do Sjeverne Amerike. Novi gigant – opet, ako dioničari Arcelora sutra pristanu na ponudu što je veoma vjerojatno – zapošljavat će 320.000 suradnika, imat će promet od 55 milijardi eura i po proizvodnji će dostići čarobnu granicu od 100 milijuna tona čelika godišne. To je oko 12% svjetske proizvodnje i više nego tri puta više nego drugi koncern po veličini u tom sektoru, japanski Nippon Steel.

Dogovor je postigao prijestolonasljednik carstva

Drugi je razlog zadovoljstvu Lakshmi Mittala što se ključni dio pregovora s Arcelorom – koji se vodio devet dana daleko od očiju javnosti na "neutralnom terenu", u jednom salonu briselskoga aerodroma – nije vodio on ili neki anonimni stručnjak, nego njegov sin Aditya. Njemu je samo 30 godina i, za razliku od oca, govori besprijekorno engleski. Iako živi u palači u Londonu koju je kupio za 70 milijuna funti i najveći su neprijatelji već odavno uočili kako Aditya nije tek tamo neki razmaženi mladac. Nakon prvoklasnog školovanja, on nije samo prijestolonasljednik, nego i mladić koji bi koncern obitelji Mittal trebao voditi u budućnost. Najprije kao član uprave Arcelor-Mittala. Ali, već je i nakon pregovora s Arcelorom, gotovo kao usput, objavio vlastite ambicije: ne 100 milijuna tona, nego volumen proizvodnje od 200 milijuna tona čelika do godine 2015.

Idealna kombinacija?

Svadba, dakle, izgleda savršena: Arcelor ima razloga biti zadovoljan, obitelj Mittal još i više. Čak se i po strukturi proizvodnje ova dva koncerna gotovo idealno upotpunjuju. Lakshmi Mittal: "Zašto smo ponudili ovu fuziju s Arcelorom? Jednostavno rečeno, jer je to najbolji spoj dviju tvrtki u industriji uopće. Oboje smo vodeći proizvođači s veoma malo preklapanja, tako da će i troškovi fuzije biti veoma maleni."
Da ne bude zabune: europske čeličane doista bi mogle biti zabrinute da Mittal neće dovijeka trpjeti visoke troškove rada za čelik koji se onda ne može i dovoljno skupo prodati. To znači da bi onda ipak moglo doći i do zatvaranja pogona u zapadnoj Europi. Zadnja će riječ ipak vjerojatno biti ona Lakshmija Mittala koji će zasjesti u nadzorni odbor. Mittal je doduše manjinski, ali uvjerljivo najveći pojedinačni dioničar, koji tradicionalno vjeruje samo svojoj obitelji i najbližim suradnicima. No, opasnost leži samo u produktivnosti: kada je riječ o proizvodnoj paleti, doista nema velikih preklapanja. Mittal je u svojim povoljno kupljenim i obnovljenim čeličanama glavni proizvođač "običnog" čelika - na primjer za građevinstvo, dok se Arcelor specijalizirao za visokokvalitetne čelike za sve vrste krajnjih proizvoda. Kada je riječ o području djelovanja, poklapanje je još bolje: Arcelor je nastao fuzijom čeličana iz Francuske, Luksemburga i Španjolske - iako ima i nekoliko čeličana i u drugim europskim zemljama uključujući i Njemačku. Mittal je krenuo od Srednje Azije i nakon preuzimanja sjevernoameričkog International Steela, dominira prije svega na onim tržištima gdje je Arcelor imao velikih poteškoća zauzeti važniju ulogu.

Ipak ima i gubitnika

Ali, naravno da u fuzijama tako golemih razmjera uvijek ima i gubitnika: prvi je svakako sadašnji predsjednik uprave Arcelora, Guy Dolle. Upravo je on bio najglasniji protivnik fuzije s britansko-indijskim koncernom. Iako je Mittal u međuvremenu uvelike poboljšao svoju ponudu, Dolle je najavio kako nema namjeru stajati na čelu uprave Arcelor-Mittala duže nego što je to formalno neophodno. Drugi je gubitnik svakako ruski koncern SeverStal. Koliko god da se nadao kako će preuzimanjem 25% Arcelora kroz velika vrata ući u svjetsku ligu čeličana našeg planeta, teško da će Rusi skakati od veselja što ih se opet gurnulo u regionalnu ligu. Naravno, i SeverStal je gigant, ali s njegovih 17,1 milijuna tona proizvedenog čelika tek je na 10. mjestu - odmah ispred njemačkog ThyssenKruppa, koji proizvodi 16,5 milijuna tona čelika godišnje. Koncern "Arcelor Mittal" dakako će koštati to vrludanje Arcelora. Penali najvjerojatnije nesuđenom ruskom partneru iznosit će oko 140 milijuna eura. Ali, Mittal Steel će si to najvjerojatnije moći priuštiti. Konačno, dobar dio tog iznosa stajala je svojedono samo svadba Mittalove kćeri. Iako je i ona aktivna u koncernu svoga oca, za tu je svadbu svjetskom kralja čelika samo najbolje od najboljeg bilo dovoljno dobro: kao svadbenu dvoranu iznajmio je pariški dvorac Louvre.