Nakon "rute smrti" povratak u Nigeriju
27. srpnja 2019Barnabas je umoran od svega. Sjedi u jednom baru u Rimu i pijucka Coca-Colu. To je njegovo posljednje piće u Italiji prije nego što krene prema zračnoj luci, gdje ga čeka let za Nigeriju. Istovremeno i dalje mnogi njegovi sunarodnjaci svaki dan ulaze u čamce i brodove koji ih iz zemalja sjeverne Afrike poput Libije i Tunisa, prebacuju u EU. Onako kako su prebacili i Barnabasa prije tri godine. Sada se ovaj 22-godišnjak želi vratiti. Europa ga je razočarala. "Nadao sam se dobrom životu, poslu, i mislio sam da ću moći slati novac svojoj majci. Ali, migranti ovdje nemaju dobar život. Drugačije sam sve to zamišljao."
Barnabas se provlačio afričkim kontinentom dok nije stigao do Libije. Neki njegovi prijatelji izgubili su život na putu kroz pustinju. Mjesecima je izdržao u Libiji, čekajući na svoje mjesto u čamcu. Riskirao je svoj život, a onda ga je iz mora, skupa s drugim migrantima, izvukla i spasila talijanska Obalna straža. Za ovog izučenog frizera, koji je u bijeg investirao 1.600 eura, Italija je bila obećana zemlja. A onda je odbijena njegova molba za azil. Isto se dogodilo i njegovim sunarodnjacima. Potom se Barnabas našao na ulici. "Vraćam se jer u Italiji za mene nema posla, jer nemam potrebne papire. Ovdje sam na ulici prosio. U svojoj zemlji nikada nisam nekog molio za novac."
Precious sjedi za susjednim stolom u baru. I on je iz Nigerije. I on je brodom preko Sredozemnog mora došao u Italiju – i sada kao i Barnabas odlučio vratiti se u Nigeriju. "Ovo je bilo gubljenje vremena. Nisam mogao doći do posla. Da sam ostao u Nigeriji, do sada bih možda završio fakultet. Veselim se povratku i novom početku."
Prvi koji profitiraju od projekta dragovoljnog povratka
Barnabas i Precious su među prvim migrantima koji profitiraju od projekta dragovoljnog povratka, koji organizira talijansko vijeće za izbjeglice. Ovaj projekt je namijenjen ljudima kojima je odbijena molba za azil i koji su obvezni vratiti se u zemlju podrijetla. Program povratnicima daje startnu pomoć kako bi mogli pokrenuti privatni biznis. Barnabas bi ponovo želio raditi kao frizer. "Kada se vratim u Nigeriju ponovo ću raditi kao frizer. Sada mi se otvara mogućnost da otvorim vlastitu frizersku radnju. I tome se jako veselim."
Precious želi otvoriti prodavaonicu odjeće i kozmetike. Kao i svi drugi koji izraze spremnost da se vrate, i on će dobiti 2.000 eura pomoći za novi početak. Ali ne u gotovini. Partnerska organizacija u Nigeriji kupit će za taj novac radnju i prvu robu. Tako će povratnik Precious odmah po dolasku početi raditi i neće, kao u Italiji, sjediti skrštenih ruku.
Povratak iz Njemačke odvija se teško
Povratak migranata iz Nigerije koji se nalaze u Njemačkoj odvija se teško, uglavnom zato što nigerijske vlasti ne surađuju. Elisabetta Tuccinardi iz Izbjegličkog vijeća Italije kaže da je ovaj projekt predstavljen Nigerijskom veleposlanstvu u Rimu i da su oni sada dobili jedan termin tjedno da predstave povratnicima svoj projekt. "U veleposlanstvo dođemo sa dva ili tri migranta. U pravilu u roku od dva sata dobijemo privremeni dokument, s kojim ti ljudi mogu napustiti Italiju i vratiti se u Nigeriju", kaže jedna suradnica talijanskog Vijeća za izbjeglice.
Od kraja svibnja ova nevladina organizacija je na taj način ispratila 30 migranata u njihovu domovinu Nigeriju. Moglo ih je biti i više da vlada nije smanjila sredstva. Precious se oprašta, rukuje i odlazi prema zračnoj luci. Sa sobom nosi poruku sunarodnjacima da dobro razmisle prije nego se odluče krenuti u Europsku uniju. "Moja poruka za one koji ipak hoće u Europu je: promislite dobro i nemojte kretati na taj put. Svi misle da će ovdje imati bolji i udobniji život, novac i sve drugo. Ali oni koji tako misle ne poznaju realnost. Moj bi im savjet bio - da ne dolaze!"