Nakon izbora u Srbiji još traje „borba na tri fronta“

Dok vlasti rutinski najavljuju konstitutivnu sjednicu Skupštine Srbije za veljaču i ponavljaju daizbori nikada nisu bili pošteniji, proeuropska opozicija i dalje govori o „tri fronta" na kojima vodi borbu za poništavanje izbora. Jedan je pred institucijama – sprema se žalba Ustavnom sudu, drugi za podršku prije svega u Europskoj uniji, a treći – na ulici. Idući prosvjed najavljen je za utorak 16. siječnja, na šestu godišnjicu ubojstva Olivera Ivanovića u Mitrovici. Kako kažu izvori DW-a u grupaciji „Srbija protiv nasilja", još traju razgovori kako točno organizirati taj protest i o tome hoće li u njega biti uključene i nestranačke ličnosti iz ProGlasa.

Dok još nema reakcija službenog Bruxellesa ili Berlina, iz Europske unije ipak stižu sve ozbiljniji glasovi kritike, kakav je onaj Stefana Löfvena, predsjednika Stranke europskih socijalista, koji je vrlo oštro otvoreno pismo adresirao na odlazeću premijerku Anu Brnabić.

To nisu jedini razlozi što izbori na neki način još nisu završeni, jer su i vlasti predsjednika Aleksandra Vučića ostavile odškrinuta vrata da se ponovo ide na birališta u Beogradu. Navodno jer nema većine za koalicijsku vlast.

Prvi put – institucije

Prethodnih dana su iz „Srbije protiv nasilja", kao i iz promatračke misije Crta, iznosili nove dokaze za izbornu prijevaru, pokazujući kuće i straćare u kojima su bile registrirani deseci ili stotine birača za beogradske izbore. Dokazi su takvi da bi u svakoj demokratskoj zemlji pravosuđe moralo goniti desetke ljudi iz vladajuće stranke, kaže za DW Aleksandar Radovanović, predsjednik Izvršnog odbora Pokreta slobodnih građana (PSG), dijela koalicije „Srbija protiv nasilja".

„Preostala je žalba Ustavnom sudu, koji može poništiti izbore. Osnovni problem s tim je što nema roka u kojem bi morali donijeti odluku, a imamo iskustva da nisu baš revnosni kada se radi o odlukama protiv vlasti", dodaje on. U teoriji, Ustavni sud može utvrditi nepravilnosti koje su „bitno" utjecale na rezultat i u tom slučaju naložiti da se izbori vrate u bilo koju fazu postupka – skroz na početak i na skupljanje potpisa ili na sam dan glasanja.

Ali, da je to malo vjerojatno misli i politolog Aleksandar Ivković, istraživač Centra suvremene politike. Pa opet, kako kaže, bitno je i za društvo i demokraciju da oporba iznese jaku žalbu pred Sud. „S dokazima, posebno o preseljenju birača koje je izgleda postalo praksa.“ „Što god da se otkrije od dokaza“, nastavlja Ivković u razgovoru za DW, „bit će korisno za opoziciju na duže staze. Ali, Ustavni sud je teško vidjeti kao neovisnu instituciju spremnu da se zamjeri vlastima. Uz to su i nevidljivi u javnosti pa je teško na njih i vršiti pritisak."

Što se tiče institucija, postoje male dileme među oporbenjacima trebaju li uopće sudjelovati u radu Skupštine poslije ovakvih izbora. Za sada većina njih kaže da će verificirati svoje mandate – jer nisu oni pokrali izbore – protiv su jedino vodeći ljudi stranke „Zajedno“ koji mandate nisu ni osvojili.

Drugi put – ulica

Svakodnevni prosvjedi nakon izbora – najčešće pred sjedištem Republičke izborne komisije u kojoj su neki zastupnici i štrajkali glađu – nisu okupljali previše ljudi. Najveći je pak bio protest kod Terazijske česme pred Novu godinu, kada je na poziv ProGlasa, oporbe i studentske organizacije „Borba" došlo preko 17.000 ljudi.

„Moj utisak je da je zenit protesta prošao", ocjenjuje Ivković. „Vjerojatno nije pametno za opoziciju da ustraje ako bude sve manje i manje ljudi, kao što se desilo s protestima protiv nasilja, jer to ostavlja utisak poraza. Sad bi, poslije utorka, trebali procijeniti što dalje raditi." Kako kaže, do sada je Vučić reagirao na pritisak ulice samo kad protesti prijete da dopru do njegovog biračkog tijela. „Sada je to malo vjerojatno. On one koji prosvjeduju predstavlja kao remetilački faktor, opoziciju koja se ne miri s porazom“, nastavlja taj politolog.

Radovanović iz PSG se ne slaže s tim. Kaže da je posljednji prosvjed pred praznike „porukama i brojem okupljenih ljudi pokazao da postoji kritična masa koja zna da su izbori pokradeni i neće dozvoliti da SNS mirno preuzme vlast“. On misli da je široka koalicija opozicije, nevladinog sektora, studenata i intelektualaca već po sebi pritisak na vlast, ali odbacuje bilo kakve ideje nasilnog zauzimanja institucija.

Uostalom, da za tako nešto nema volje vidjelo se i uoči praznika. Jedan od prosvjeda završio je bacanjem kamenja na Skupštinu Grada, krcatu policijom. Čim je postalo nasilno, većina ljudi se razišla, a država je odgovorila oštro – optužujući većinu pohapšenih za teško kazneno djelo pozivanja na rušenje ustavnog poretka.

Treći put – međunarodni pritisak

Idući tjedan trebao bi biti objavljen i izvještaj promatračke misije OESS-a, čije su preliminarne ocjene bile nepovoljne po vlasti u Srbiji. Za sada službeni Bruxelles čeka taj konačni izvještaj, a njime bi se mogao baviti i Europski parlament.

„Međunarodna zajednica je ovoga puta najsnažnije osudila sve što se dogodilo na izborima u Srbiji. Prvi put nije bilo čestitki iz bilo koje značajne države EU-a, a glasovi kojima se zahtijeva istraga i ponavljanje izbora su glasni i svakodnevni“, kaže Radovanović. Ali, pitanje je je li to dovoljno, kaže Ivković. „Europski parlament može dati kritičke komentare i donositi rezolucije neugodne po vlast, ali ne može vršiti pravi pritisak bez Berlina, Pariza i drugih važnih prijestolnica."

„Oni su“, nastavlja Ivković, „bili nešto kritičniji nego ranije, ali vjerojatno neće poduzimati drastičnije korake,jer im je Vučić potreban oko Kosova i drugih regionalnih tema.“ Dodaje i da je Beograd već „dao“ nešto što Zapad hoće, pustivši da vozila s registarskim tablicama Kosova slobodno voze kroz Srbiju.

Obojica sugovornika DW-a kažu da vlastima naruku ide veoma burna izborna godina u svijetu. Ove godine čak 3,7 milijardi ljudi širom planeta ide na birališta, od SAD-a preko izbora za Europski parlament pa sve do Indije. Tada se, po pravilu, svi više bave sobom nego drugim državama poput Srbije. „Ali, stranke koalicije 'Srbija protiv nasilja', prije svega one koje su članice europskih stranačkih obitelji, u svakodnevnoj su vezi s partnerskim strankama“, kaže Radovanović. „Na nama je da tu podršku koju dobivamo pretvorimo u realan pritisak koji će dovesti do istrage i prije svega poboljšanja izbornih uvjeta."

Istovremeno, Vučić kaže da je u izradi „elaborat“ koji treba dokazati navodno „brutalno miješanje" jedne „važne europske zemlje" u izbore. Ako je suditi po naslovnicama režimskih medija, tu se misli na Njemačku. „To je zvučalo kao još jedan trik da se doprinese narativu ’Majdana’ u Srbiji koji Zapad organizira“, kaže Aleksandar Ivković, koji nije siguran da će vlasti ikada objaviti taj „elaborat“.

„Ne vjerujem da se Vučić želi suprotstavljati zemlji kao što je Njemačka – ako je Njemačka u pitanju. Drugo, nema nikakvih dokaza da se bilo koja strana zemlja miješala u cilju rušenja vlasti, pa Vučić i nema bogzna što poslati", dodaje on.

Što će biti dalje?

Još je nejasno kako će se završiti ovaj izborni ciklus. Možda po načelu „nikom ništa", izbori su prošli, a sljedeći su onda lokalni u stotinjak gradova i općina na proljeće? Možda ponavljanjem glasanja u Beogradu? No Aleksandar Radovanović iz PSG je uvjeren da će borba „Srbije protiv nasilja“ na tri fronta dovesti do toga da na narednom glasanju izborni uvjeti budu bolji. „Bitno je da se ne dozvoli zamka režima da se izbori u Beogradu ponavljaju zbog nemogućnosti da se formira gradska vlast. Vlast se ne formira zato što smo ih uhvatili u krađi“, kaže on.

Ponavljanje izbora u Beogradu nije dovoljno, dodaje, „ako ćemo ići ponovo na izbore s biračkim popisom po kojem je po 150 osoba upisano na adresu na kojoj ne postoje uvjeti za život bilo koga". Ali, promjene izbornih uvjeta su za sada na dugom štapu – ne samo kad je u pitanju popis birača, već prije svega medijska dominacija Aleksandra Vučića o kojoj uvjerljivo svjedoči i izvještaj „Transparentnosti Srbije" i drugih promatrača iz izborne kampanje.

Ali, i politolog Ivković dodaje kako je „bitno za opoziciju da ovo istjera koliko može do kraja“. „To će im onda biti osnova za daljnju borbu za izborne uvjete i djelovanje."