Nacistički zločini: počelo suđenje stogodišnjaku

Pet je do dvanaest. Još samo nekoliko godina i više nitko neće moći biti izveden pred sud zbog uloge koju je imao u nacionalsocijalizmu. Osumnjičeni ili nisu živi ili više ne mogu biti izvedeni pred sud. Njemačko pravosuđe trenutno se bavi sa 17 slučajeva ljudi osumnjičenih za zločine iz doba nacizma, od kojih nitko nije mlađi od 95 godina. Od četvrtka će pred Okružnim sudom u Neuruppinu odgovarati stogodišnjak koji je bio čuvar u koncentracijskom logoru Sachsenhausenu u blizini Berlina.

Državno odvjetništvo ga optužuje da je "svjesno i voljno" pomagao u ubijanju logoraša između 1942. i 1945. godine. Optužnica ga tereti za, kako se to pravnim jezikom kaže, sudioništvo u ubojstvu u 3.518 slučajeva.

On je tijekom svog rada u koncentracijskom logoru, između ostalog, doprinio strijeljanju sovjetskih ratnih zarobljenika. U navodima optužnice se navodi da se radi o pomaganju u izvršenju ubojstava upotrebom otrovnog plina. Zatvorenici su također ubijani „neadekvatnim zbrinjavanjem i stvaranjem i održavanjem uvjeta opasnih po život", a osumnjičeni je također imao ulogu u tome.

Istražitelji su našli podatke u moskovskim arhivima

Koncentracijski logor Sachsenhausen u Oranienburgu, sjeverno od Berlina, imao je posebno značenje u vrijeme nacionalsocijalizma: od kako je podignut 1936. godine služio je kao uzor za gradnju drugih koncentracijskih logora. Kasnije je bio administrativno središte cijelog sustava koncentracijskih logora, a bio je i kamp za obuku SS-ovaca. Ukupno je u njemu bilo zatvoreno 200.000 ljudi. Desetci tisuća su strijeljani, ubijeni plinom ili su umrli u okrutnim medicinskim eksperimentima odnosno od posljedica nehumanih uvjeta zatočeništva. Čak su i krajem travnja 1945., kada je Crvena armija već bila ispred Oranienburga, SS-ovci otjerali više od 30.000 ljudi na takozvane marševe smrti, s kojih se nije vratilo na tisuće zarobljenika.

Suđenje protiv stogodišnjeg čuvara logora održava se tek sada, jer, kako je za Deutsche Welle rekao viši državni odvjetnik Thomas Will: "Optuženik nam nije bio poznat sve do pretraživanja dokumenata u Državnom vojnom arhivu u Moskvi, koje je zaplijenila Crvena armija. Nakon što smo utvrdili njegovo mjesto boravišta i proveli prethodno istragu o osumnjičenom i njegovom djelovanju u Sachsenhausenu, u ožujku 2019. smo predali postupak državnom odvjetništvu."

Thomas Will je na čelu Centralnog ureda za istragu nacionalsocijalističkih zločina u Ludwigsburgu u Baden-Württembergu. Od svog osnivanja 1958. godine ovaj ured prikuplja informacije o nacističkim zločincima u sklopu predistražnih radnji i potiče istrage javnih tužilaštava u njemačkim pokrajinama.

Ubojstva i sudioništvo u ubojstvima ne zastarijevaju

Treba li jednom stogodišnjaku suditi za djela koja su se dogodila prije 80 godina, i to jednom relativno gledano "malom kotačiću" u velikom mehanizmu nacionalsocijalističkog stroja za ubijanje? Thomas Will kaže: „Da, treba! Na Konferenciji ministara pravosuđa u Stuttgartu u lipnju 2015. dogovoreno je da će Centrala za traženje nacističkih zločinaca nastaviti s radom u dosadašnjem obliku sve dok postoji kazneno gonjenje, odnosno sve dok se počinitelji mogu identificirati. Pod dva, zločini ne mogu zastarjeti, to je zakonski isključeno, posebno s obzirom na dimenzije nacističkih zločina. To znači da se uopće ne postavlja pitanje, treba li voditi procese, jer se oni moraju voditi. A cilj kaznenog postupka uvijek je utvrđivanje pojedinačne krivice."

Do prije desetak godina samo je dokaz o direktnoj, osobnoj umiješanosti u ubojstva bio uvjet za kazneno gonjenje. Bivši čuvari koncentracijskih logora pojavili su se na nacističkim procesima još 1960-ih i 1970-ih, ali samo kao svjedoci. To se promijenilo 2011. godine presudom bivšem nadzorniku koncentracijskog logora Johnu Demjanjuku. Ono što se od tada promijenilo, kaže Will, "jest da čak i samo obavljanje službe u koncentracijskom logoru tijekom prepoznatljivih sustavnih ubojstava može opravdati kaznenu odgovornost za sudioništvo odnosno pomaganje i podržavanje ubojstava u mjeri u kojoj je to potkrijepljeno relevantnim dokazima na glavnoj raspravi, kao i da se na temelju toga ne mora utvrđivati konkretna, individualna krivica za ubojstvo zatvorenika."

Presuda Denjanjuku kao prekretnica

Demjanjuk je 2011. u Münchenu u 91. godini osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu zbog pomaganja u ubojstvu u više od 28.000 slučajeva. U presudi je navedeno da je on bio dio nacističkog stroja za istrjebljenje. Od tada je više osumnjičenih izvedeno pred sud i osuđeno, jer su kao čuvari u koncentracijskim logorima pomagali u ubojstvima, znajući da se nad zatvorenicima provode sustavna ubojstva ili da se zatvorenike drži u uvjetima koji dovode do njihove smrti ("svjesno i namjerno"). U srpnju 2020. Okružni sud u Hamburgu osudio je 93-godišnjeg bivšeg čuvara koncentracijskog logora Stutthof u blizini Gdanjska na dvije godine zatvora uvjetno, zbog sudioništva u ubojstvu u 5.232 slučaja.

Hoće li u preostalih nekoliko slučajeva doći do suđenja ovisi o sposobnosti osumnjičenih osoba poodmakle starosne dobi da budu izvedene pred sud. Prema liječničkom nalazu, stogodišnjaku, kojem počinje suđenje u četvrtak, može se suditi dva do dva i pol sata dnevno. Sud je do siječnja odredio 22 dana suđenja. Za optuženika je pripremljena posebna prostorija da se može odmoriti.