Na slikama u nekim crkvama u Njemačkoj lik Hitlera

Weil der Stadt je gradić s dvadesetak tisuća stanovnika na jugozapadu Njemačke, zapadno od Stuttgarta. U njemu je rođen glasoviti njemački astronom i matematičar Johannes Kepler pa je on službeno nazvan Keplerovim gradom. Nedaleko od Keplerovog muzeja nalazi se katolička crkva Svetog Petra i Pavla. Župnik je već 11 godina Anton Gruber. U njegovu crkvu svraćaju mnogi. „Imamo puno posjetitelja, naša crkva se nalazi na biciklističkoj stazi Würmtal (dolina rijeke Würm, op. ur.), to je praktično. Neki znaju da postoji taj prozor, drugi ga vide prvi put i kažu: ah, mogu se prepoznati Hitlerove crte. Većina se pokazuje zainteresirano, ništa više i ništa manje“, kaže svećenik.

Hitler kao utjelovljenje zla

Spomenuti prozor potječe iz 1939./40. i nalazi se na desnoj strani crkve, iza krstionice. To je dio većeg staklenog prozora koji se sastoji od devet slika koje prikazuju scene iz Isusovog života. Sasvim gore desno tematizira se napast kod koje đavao iskušava čvrstoću Isusove vjere. Umjetnik JoKarl Huber (Karl Josef Huber) je u toj sceni đavlu, koji je u žutoj haljini, dao jasne Hitlerove crte lica. Žuta boja simbolizira zavist i posjedovanje.

Većina posjetitelja na prikaz diktatora kao utjelovljenje zla reagira zainteresirano i pragmatično, kaže župnik Gruber. „Većina to može dobro procijeniti i razumjeti.“ Konkretnog komentara umjetnika o njegovom djelu nema – može se samo pretpostavljati da je Hitlera htio prikazati kao napasnika i đavla onoga vremena. Djelo je nastalo 1939. kad je nacional-socijalistički režim bio na svom vrhuncu.

Takvo umjetničko djelo se može interpretirati samo ako su poznati pozadina, biografije i okolnosti tadašnjeg vremena, kaže Anton Gruber. „Umjetniku JoKarlu Huberu je zabranjen rad i 1936. su ga nacional-socijalisti proglasili jednim od onih umjetnika koji navodno stvaraju izopačenu umjetnost. Azil je dobio u crkvi kod tadašnjeg župnika Augusta Uhla koji mu je dao narudžbu za obnovu (prozora)“, priča Gruber. I župnik August Uhl je u svojim propovijedima otvoreno zauzimao stajalište protiv nacional-socijalističkog režima zbog čega ga je navodno često kod kuće posjećivao Gestapo (zloglasna Hitlerova policija, op. ur.).

Sporna umjetnička djela i povijest njihovog nastanka

Za povjesničara i autora Michaela Kudernu nema nikakve dvojbe da „crkveni prozor predstavlja jasno i hrabro očitovanje protiv nacional-socijalizma i njegovog Führera“.

U svojoj najnovijoj knjizi "Grenzüberschreitungen: Ein deutsch-französischer Architekt, sein Meisterwerk und Hitler-Bilder in Kirchen" (Prekoračenja granica: Jedan njemačko-francuski arhitekt, njegovo remek-djelo i slike Hitlera u crkvama, izdavačka kuća Geistkirch Verlag, op. ur.) autor opisuje povijest jedne crkve u francuskom Vaspervilleru i bavi se slikama Hitlera u drugim crkvama. „Tijekom istraživanja pronašao sam pet takozvanih Hitlerovih slika koje su nastale prije 1945. i devet nakon 1945. Svaku od ranijih slika je teško dokazati, najčešće nemamo stopostotnu sigurnost da one prikazuju Hitlera. Prikazivanje Hitlera nakon rata nije bilo tako problematično kao prije 1945., kad se moralo računati s represalijama“, kaže Michael Kuderna.

Kod slika nakon 1945. je relativno jasno da se htjelo prikazati Hitlera – najčešće kao mučitelja i oličenje zla – koji je već u paklu. „S većim vremenskim razmakom od rata i diktature promijenila se i slika. Hitlera se prikazivalo sve više s drugim osobinama i distanciranije, uključujući i karikaturu.“

Michael Kuderna je svoje istraživanje počeo prije 20 godina kad je posjetio crkvu u Vaspervilleru. Tamošnja slika Hitlera nastala je nakon 1945., za razliku od one u Weil der Stadtu. Ona prikazuje biblijsku priču iz Staroga zavjeta: Rahela, Labanova kći, krade kućne kumire svoga oca. Jednom od kumira umjetnica Gabriele Kütemeyer je dala Hitlerovo lice. „Otac umjetnice je bio odlučan protivnik nacista, Gestapo ga je neko vrijeme držao u zatvoru u Berlinu. Od njega je češće čula da su Nijemci slijedili krive idole. To ju je navelo na ideju da to prikaže na ovoj slici.“

Michael Kuderna je pronašao ukupno 14 slika na kojima je prikazan Hitler. Jedna od njih, na kojoj su Hitler i Hindenburg skupa, uklonjena je nakon 1945. „Aktivno bavljenje ovim slikama je kasno počelo. Nakon rata se nije rado govorilo o tim stvarima, i to na svim stranama. Čovjek se osjećao neugodno ako se u umjetnosti morao susresti s Hitlerom. A to je vodilo do toga da su te slike posramljeno sakrivene ili da su odmah napadane“, kaže Kuderna.

Teško suočavanje s prošlošću

Povjesničar Kuderna spominje jedan slučaj iz Münchena: „Jedan umjetnik je prikazao Hitlera kao mučitelja. Ubrzo je ta slika poprskana tintom. Od tada je ona zaštićena ogradom – a time je praktično sklonjena od rasprave i bavljenja tom slikom. Isti slikar je u Landshutu načinio puno poznatiju sliku: prozor na kojem su prikazani Hitler, Goebbels i Göring kako muče svetog Kastula. I o tomu su se godinama vodile rasprave“, kaže Kuderna.

Nakon rata su Amerikanci najprije zahtijevali uklanjanje te slike. Ali, kad su doznali da je taj umjetnik posljednjih tjedana drugog svjetskog rata bio borac otpora, stvari su odjednom počeli promatrati drukčije. „Takva iskustva pokazuju da takve slike ne bi trebalo uklanjati nego da bi se uz njihovu pomoć trebalo baviti prošlošću. Iako je to teško, jer ima puno toga što nije obrađeno. Do danas.“

„Svjedočanstvo vremena“

Otvoreno i transparentno suočavanje s takvim slikama zahtijeva i župnik Anton Gruber. „Slike koje su nastale za vrijeme nacional-socijalističkog vremena su svjedočanstva toga vremena. Zašto ne bih u Crkvi imao sliku Adolfa Hitlera? To bi trebalo promatrati kao načelo umjetničkog prikaza. Kao župniku meni je jako važno da crkva uvijek bude živa crkva, u kojoj bi trebala biti umjetnička djela iz svih vremena. Dakle, ne samo muzej, koji je okrenut prošlosti. U mojoj crkvi se nalaze predmeti iz 1500., 1750., iz 1939./40., ali i umjetnička djela iz 2020.“

Jedna takva novija slika Hitlera nalazi se od 2018. godine u crkvi Antona Grubera. Na stražnjoj strani krila oltara Svetih triju kraljeva Isus Krist je prikazan kao karnevalist, iza njega je mnoštvo karnevalista s manje ili više poznatim licima – a među njima je kao vođa karnevalista Donald Trump i dalje iza njega Hitler.

Kritična analiza

Umjetnik Dieter Groß kreće se tu između pripovijedanja, ilustracije i stripa. „Tu sliku sigurno ne bi trebalo relativirati. Postavlja se pitanje: kako Hitlera mogu svrstati uz sve ostale karnevaliste? Za mene kao župnika je važno da ljudi pogledaju sliku i razmišljaju o njoj. U biti se radi o tomu da im se da poticaj na razmišljanje: gdje bih ja bio na toj slici među mnoštvom karnevalista? Koliko i kakav karnevalist je u meni?“

Za Kudernu je ovaj prikaz Hitlera najneobičniji od svih koje je vidio za vrijeme svoga istraživanja. „To je, istina, smiješno i lijepo, ali kao promatrač čovjek se mora zamisliti. To me zaokuplja do danas: je li to doista legitimno i ne predstavlja li takvo prikazivanje Hitlera jako uljepšavanje njegove uloge“, pita se Kuderna. Župnik Gruber prepušta razmišljanje i interpretaciju posjetiteljima crkve.