Na pedalama u proljeće

U Njemačkoj praktično svatko ima bicikl: na nešto preko 80 milijuna stanovnika ima 71 milijun bicikala, a stalno se prodaju i novi. Prema nedavnom istraživanju agencije Forsa, vožnja biciklom u toj je zemlji popularnija od šetnje i planinarenja, a jedna od najčešćih odluka Nijemaca za novu 2014. godinu, bila je: Provoditi više vremena na biciklu.

Njemačke su tvrtke prošle godine proizvele čak 2,16 milijuna bicikala, a više od polovice izvezle su u inozemstvo. Prije svega u Nizozemsku, ali i u Poljsku i Austriju. S druge pak strane, Njemačka je uvezla 2,87 milijuna bicikala. Nešto više od polovice stiglo ih je iz EU, a 49 posto iz Azije, uglavnom iz Kambodže i Tajlanda.

"Njemačka se proizvodnja može jako dobro nadmetati s uvozom. Kvalitetni proizvodi ‚Made in Germany‘ i u ovom sektoru su jako traženi“, kaže Siegfried Neuberger, izvršni direktor Biciklističkog udruženja (ZIV). Mnogi njemački proizvođači proizvodnju su preselili u druge europske zemlje, primjerice u Mađarsku, Češku, Poljsku pa o tome treba voditi računa kada se gledaju uvozne količine.

Brdski i e-bicikli u trendu

Ako se u obzir uzme i proizvodnja prateće opreme i pribora, tada je njemačka industrija bicikala prošle godine ostvarila promet od 4 milijarde eura. U Njemačkoj je prodano 3,8 milijuna bicikala, što je nešto manje nego godinu ranije. Razlog za to Siegfried Nebeger vidi prije svega u prošlogodišnjoj dugotrajnoj zimi, a povrh toga niti ljeto 2013. nije bilo previše naklonjeno biciklistima.

Ali, ova bi godina mogla biti znatno bolja. Već je u prva tri mjeseca 2014. ova industrija ostvarila dvoznamenkasti porast prodaje. Traže se prije svega bicikli za trekking i gradski modeli, a sve bolje se prodaju bicikli s pomoćnim elektro-pogonom koji mogu dostići brzinu od 25 kilometara na sat. Thomas Kunz, direktor Udruženja njemačkih trgovaca bicikala, upravo u e-biciklima vidi velik potencijal.

Dobit tek u servisu

U početku su e-bicikle kupovali ljudi koji više nisu bili u mogućnosti voziti „obični“ bicikl. Danas ih često odabiru i mlađi ljudi. „Ako se, na primjer, na poslu moraju pojaviti u odijelu, ovako mogu doći i biciklom, bez potrebe za tuširanjem. Dakle, prednosti ovakvog bicikla sve više primjećuju i ostale skupine kupaca“.

Trenutno u Njemačkoj ima 410.000 e-bicikala, što je pet posto više nego u 2012. Njihov udio u ukupnom tržištu bicikala iznosi oko 11 posto. Budući da jedan takav bicikl košta u prosjeku 2.000 eura, to je svakako dobra perspektiva za ovu branšu.

Tome svakako treba pridodati i održavanje koje prodavač osigurava i nakon prodaje. "Radionice i servisi posljednjih godina imaju sve više posla“, kaže Kunz. Budući da treba računati da će se taj trend nastaviti, tvrtke bi trebale imati na umu da će upravo radionice biti mjesta ostvarivanja profita. "To se odnosi i na određivanje cijena, ali i na mogućnosti ušteda“.

Skupi bicikli se lako "lijepe za prste"

E-bicikli su vrlo praktični i kada je riječ o transportu tereta. Zabilježen je porast potražnje iz komunalnog sektora, ali i iz poštanskih ureda, kaže Neuberger. Zanimljivo je da se znatno veći broj ovih bicikala prodaje u ruralnim područjima nego u gradovima. Uzrok tome leži prije svega u infrastrukturi. „Ako živite u Berlinu, u kvartu u kojem svoj e-bicikl morate svakoga dana nositi u podrum, onda imate problem“.

Baterija se može izvaditi i ponovo napuniti, ali bicikl ipak ostaje vani. „Stoga smatramo da je neophodno osigurati mogućnosti sigurnog „parkiranja“, primjerice i na kolodvorima. Dakle, u boksovima gdje bi se bicikl mogao zaključati kako bismo bili sigurni da ćemo ga pronaći kad se vratimo“.

No, prodaju ne usporava samo nedostatak mjesta za odlaganje takvih skupocjenih dvotočkaša. U svibnju prošle godine Zaklada za testiranje robe (Stiftung Warentest) ocijenila je manjkavim 9 od 16 ovakvih bicikala. Proizvođač nije razumio kritiku, kaže Neuberger, no ta je ocjena proizvela veliku nesigurnost kod potencijalnih kupaca. „Uspjeli smo pokazati da su testovi bili nerealni te da su se zbog toga dogodila oštećenja koja se pri normalnom rukovanju ne bi dogodila“.

Umjesto sudske tužbe, ova je industrija zatražila dijalog sa Zakladom. „Ako je proizvod loš, loš je, ali sada bismo se trebali potruditi da u testovima koji oslikavaju realno korištenje dobijemo dobre ocjene“.