MZ na ropotarnici prošlosti

Ta sudbina pogodila je dosada veći mnoge nekada poznate marke i brendove sa područja ranijeg DDR-a. Na ropotarnici prošlosti završli su automobili marke Trabant ili Wartburg jednako kao i primjerice filmovi marke OrWo, a na najboljem putu tamo nalazi se sada i čuvena marka motocikala - MZ.

MZ, u krajevima nekadašnje Jugoslavije poznat kao "emzejac", skraćenica je naziva njemačke tvornice motora duge tradicije "Motorrad- und Zweiradwerke".

Sve je započelo davne 1906. godine kada je Danac Jorgen Skafte Rasmunsen u malom grada Zschopau u Saskoj kupio napuštenu tvornicu tranine. Umjesto platna on je počeo proizvoditi motore i 1920. je pokrenuta prva proizvodnja bicikla s pomoćnim motorom. Od 1922. kreće se sa serijskom proizvodnjom motocikala i već sedam godina kasnije s pokretnih traka silazi svakih 78 sekundi novi motocikl s oznakom "MZ". U to vrijeme Rasmunsonova matična firma DKW u Zschopau zapošljava 6000 ljudi, sa 60.000 proizvedenih mašina marke "MZ" to je tada najveći svjetski proizvođač motocikala. Njihov reklamni sloga je bio: "malo čudo - vozi uzbrdo kao drugi nizbrdo!"

"Honeckerov Harley"

Rasmunsenova ideja je bila konstrukcija tzv. narodnog motocikla, koji je jednako prikladan kako za rad tako i za sport ili razonodu. Nekompliciranost i pouzdanost postali su dio mita s oznakom "MZ". Ono što je na polju osobnih automobila ostvario Volkswagen sa svojom "bubom", to je u sferi motocikala bio "emzejac" - siguran u vožnji, pouzdan u svim vremenskim uvjetima, jednostavan za održavanje i popravak.

U vrijeme DDR-a "MZ" je bio zakon: s plavim rotirajućim svjetlom vozili su ga pripadnici narodne milicije, u tamno-zelenom izdanju bio je to standardni motocikl vojske. Što nije odlazilo državnim institucijama išlo je za izvoz - od Jugoslavije i Bugarske do Velike Britanije i Iraka - a ostatak je prodavan u samoj zemlji. U Istočnoj Njemačkoj su ga od milja zvali "Honeckerovim Harleyem", bio je to omiljen poklon mladima za uspješno položenu maturu. A kupiti ga se moglo i u Zapadnoj Njemačkoj - preko kataloga. Cijena - prava sitnica: 1000 DM. Između 1950. i 1990. godine proizvedeno je 2,5 milijuna "emzejaca", od čega je trećina proizvodnje izvezena u zapadne zemlje.

Poštovan je "MZ" bio i među sportašima. Tokom 60-ih godina momčad DDR-a je uvjerljivo dominirala šestodnevnim motociklističkim natjecanjem "Trophy International", koje je neka vrsta svjetskog prvenstva u moto-krosu, a posljednji je trofej osvojen 1987.

Sudbina Trabanta, Wartburga,...

Nakon pada Berlinskog zida i ujedinjenja Njemačke dolazi do općeg raspada industrijske proiuzvodnje na istoku zemlje, i jedna od žrtava novih tržišnih odnosa je i "MZ". Mada su njihovi motocikli kvalitetni i cijenjeni među poznavaocima, na njima "visi" image DDR-a, oni ne mogu izdržati konkurenciju japanskih ili zapadnonjemačkih proizvođača. Prvi stečaj prijavljen je već krajem 1991., počelo se s rasprodajom patenata, mogući investitori su privlačeni otpuštanjima radnika i državnim subvencijama, sadašnji vlasnik je investicijska grupa "Hong Leong" iz Malezije . Broj zaposlenih koji je 1990 iznosio 3.200, smanjivan je kontinuirano iz godine u godinu, jednako kao i broj proizvedenih motocikala: ove godine je 38 preostalih radnika uspjelo prodati samo 74 motocikla.

Sada je malezijski investitor, koji je dosada zabilježio gubitak od 70 milijuna eura povukao ručnu kočnoicu: zatvaranje i definitivna likvidacija je najavljena do kraja godine, ukoliko se ne pronađe novi kupac.

Optimisti upravo tu vide još tračak nade: u komercijalnom smislu "MZ" sigurno nije veliki dobitak za nekog potencijalnog investitora, ali kao marka bi mogao biti zanimljiv. Kao potencijano zainteresiran kupac čak se spominje i koncern Porsche.

Što će na kraju biti, vidjet će se krajem godine. Do tada nekolicina preostalih radnika montira jedan od posljednjih primjeraka zadnjeg modela od 1000 kubika: MZ 1000 S. Na cestu on gotovo da neće ni izlaziti - namjenjen je stalnoj postavi povijesnih modela "MZ" u obližnjem dvorcu Wildeck.