Mnoštvo poželjnih istina, samo ne i ona prava

Ubojstvo nepokolebljivog ruskog oporbenog političara Borisa Nemcova u petak (27.02.) i marš sjećanja održan, njemu u čast, u središtu ruskog glavnog grada u nedjelju (01.03.) bili su glavna tema u medijima tijekom vikenda - ne samo u Rusiji. Ovaj politički atentat je nesumnjivo tragičan i značajan događaj u novijoj ruskoj povijesti. Zanimljivo je bilo promatrati kako su Kremlj i masovni mediji u Rusiji, kojima on upravlja, odmah pokrenuli mašineriju dezinformiranja i zamagljivanja, što je u međuvremenu postalo uobičajeno.

Ciljano zamagljivanje

Uobičajeno je da državni i mediji bliski državi u Rusiji u svojim glavnim emisijama vijesti prešućuju aktivnosti Putinovih kritičara. Tako bi sigurno bilo i kada je riječ o prosvjedima oporbe čije održavanje je zapravo bilo planirano ove nedjelje (01.03.). Ipak izvještavanje o ubojstvu jednog od vodećih oporbenih političara na mostu pored Kremlja mediji ovaj put nisu mogli zaobići. Boris Nemcov je 90-tih godina kao zamjenik premijera postao i međunarodno poznat. Ipak ovdje ne može biti riječi o neovisnom izvještavanju. Naprotiv: pokazalo se kako Kremlj u ovim uvjetima upravlja medijima i manipulira vlastiti narod.

Neposredno nakon atentata na Nemcova ruski predsjednik je medijima odredio pravac kretanja. On je ubojstvo svog kritičara proglasio "provokacijom" čiji je cilj destabilizacija zemlje. Time je za Putina bilo jasno da stvarni cilj i žrtva ovog strašnog čina nije bio Nemcov, već on, Putin. I u tom smislu su Državno odvjetništvo i kontrolirani mediji samo još morali sve uobičajene Putinove protivnike predstaviti kao moguće krivce za ovo djelo: "Amerikanci", "Ukrajinci", "islamisti" ili jednostavno druge skupine koje bi htjele ugroziti sigurnost zemlje.

U vezi s islamističkim tragom ruski mediji koriste priliku da istaknu kako je Nemcov bio židov. S obzirom na rašireni antisemitizam u Rusiji djelovanje ovakve informacije je u vezi s ubojstvom predvidivo: simpatija za 55-godišnju žrtvu, koja je uz to bila u pratnji lijepe mlade Ukrajinke (!), se u svakom slučaju u takvim izvještajima ne može očekivati. A za sve trezvene suvremenike, koji još uvijek imaju dovoljno snage da se odupru teorijama zavjere, koje su u Rusiji postale uobičajene, traži se trag u tamnim poslovima Nemcova oko nekretnina.

U poplavi istina jedna nedostaje

Iza ovih brojnih proširenih istina ne stoji želja za sveobuhvatnim rasvjetljenjem i izvještavanjem, već samo za ciljanim zamagljivanjem situacije. Odgovornost državne vlasti, koja godinama preko medija koji su ovisni o njoj ocrnjuje svoje kritičare, se ne tematizira. I pitanje, kako je moguće da samo u trenutku u kojem se dogodilo ubojstvo sve nadzorne kamere oko Kremlja budu isključene, pokvarene ili na popravku u ovoj poplavi dezinformacija se gubi. S obzirom na toliko mnogo poželjnih istina postoji malo nade da stvarna istina izađe na vidjelo. Boris Nemcov bi to vidio isto tako.