Milijunaš i na čelu Feda

Već u procesu izbora nasljednika Janet Yellen ( „Novi šef Feda je...“ ) se i na kladionicama Jerome Powell smatrao uvjerljivim favoritom. Konačna odluka predsjednika da će on sjesti na čelo američkog Federal Reserve System – formalno, mora ga još potvrditi i Senat - je istovremeno i umirila svijet novca. Jer Powell u postupku glasovanja praktično nikad nije glasovao protiv volje većine. Utoliko se smatra kako će politika Feda i dalje ostati ista kao i za Yellen, ali bez te demokratkinje na čelu Feda koju je imenovao Obama. To bi se teško dogodilo da je na čelo došao istaknuti profesor ekonomije John Taylor koji bi sigurno imao svojih ideja – sviđalo se to Trumpu ili ne.

Jerome „Jay" Powell nije dužnosnik Feda kao i svi drugi. 64-godišnjak je prilično kasno „upao" u svijet gdje se odlučuje o novcu, a isto tako svi njegovi prethodnici su studirali ekonomiju – Powell je pravnik. S izuzetkom kratkog „izleta" u američko ministarstvo financija za vrijeme predsjednikovanja Busha starijeg, svoj čitav život je proveo baveći se novcem i imutkom.

Velik imutak je jedina sličnost s Ecclesom

Ne samo tuđim, nego vremenom i svojim: stekao je bogatstvo kao partner u Carlysle Group, jednoj od onih novčarskih kuća koje se bave upravljanjem imutkom o kojoj se zapravo ne zna mnogo, makar upravlja golemim imutkom od preko 175 milijardi dolara. Iako već i tamo partner, ipak kasnije otvara vlastitu investicijsku kuću, a djelovao je i u vašingtonskom institutu „Bipartisan Policy Center". Ovo posljednje mu je naravno trebalo tek iz prestiža i kao prilika sudjelovanja u važnim razmišljanjima o budućim zbivanjima: plaća mu je bila ravno jedan dolar – godišnje.

Već kao guverner američkog Feda Powell mora, barem otprilike objavljivati svoj imutak. Ove godine je naveo da je to „negdje između" 20 i 55 milijuna dolara, čime ga list Washington Post proglašava najbogatijim šefom Feda nakon Marrinera Ecclesa (Rooseveltov šef Feda koji je to bio do 1948.) Ali velik imutak se čini jedinom sličnošću Powella s odlučnim i poduzetnim Ecclesom, vlasnikom čitavog lanca banaka koji je postao milijunašem već s 22 godine i pod Rooseveltom aktivno sudjelovao u državnim investicijama po Keynesovim savjetima.

Jerome Powell je „zapravo tek mudra sova" – kako ga je nazvao bivši šef ogranka Feda u Dallasu Richard Fisher, koji razmišlja dugoročno i traži kompromise. I prethodnik Janet Yellen, Ben Bernanke, ga je nazvao osobom koja će „rado pristati na slogu" u odlučivanju pa tako i nije zabilježeno da je ikad glasovao protiv odluka Janet Yellen. Glasovao je i za spuštanje kamatne stope na 0%, baš kao i sadašnje podizanje stope na 1, odnosno na 1,25%.

Ta vrsta promišljenosti u pitanju novca je i navela Baracka Obamu da ga uopće imenuje u Vijeće guvernera Feda – makar je Powell republikanac. Ne može se reći da predsjednik nikad nije imenovao guvernera „po stranačkom ključu", ali je izuzetno rijetko: posljednje takvo imenovanje prije Powella je bilo prije 20 godina.

Što se nas tiče šef Feda?

S druge strane, od Trumpa se teško moglo očekivati da je u stanju zadržati demokratkinju Janet Yellen na čelu Feda, makar zapravo nije imao prigovora na njezinu politiku novca. Treba reći i da će Yellen ostati u Vijeću Feda: njihov mandat traje 14 godina i makar ih imenuje predsjednik, čak niti on ih više ne može otpustiti s tog položaja bez ozbiljnog prekršaja zakona. Kao predsjednici, mandat joj istječe 3. veljače sljedeće godine, ali kao članici tek u siječnju 2024. Ali i u samom Vijeću guvernera bi se moglo mnogo toga još dogoditi za vrijeme Trumpa, jer je čitav niz mjesta – između ostalog i položaj potpredsjednika – nepopunjeno.

Položaj šefa Feda je izuzetno važan Amerikancima jer već po funkciji američka središnja banka prije svega mora misliti na gospodarski rast, a stabilnost valute dolazi tek na drugo mjesto – za razliku od na primjer ESB-a i mnogih drugih središnjih banaka na svijetu.

Ali ta funkcija nije važna samo u SAD-u: treba imati pred očima da je dolar još uvijek najvažnija globalna valuta. Politika novca i kurs dolara je odlučujući i za cijenu ne samo nafte, nego praktično svih sirovina, a viši kurs dolara neposredno utječe i na mnoge zemlje koje moraju otplaćivati dugove. Makar su dugovi obično izraženi „košaricom" valuta, u državnim dugovima kod komercijalnih zajmodavaca to ne mora biti tako. Tako i ispada da su osobito zemlje Južne Amerike neposredno ovisne o tome što će Powell učiniti s greenback-om.