"Mein Kampf" smije i bez znanstvenih komentara?

Mnogo prašine se diglo u njemačkoj javnosti već kad je u siječnju ove godine objavljen "Mein Kampf" Adolfa Hitlera u komentiranom izdanju. Oko 3.700 tumačenja stručnih povjesničara u fusnotama čitatelju trebaju omogućiti stavljanje u kontekst Hitlerovih riječi. U roku od nekoliko tjedana se prodalo prvih 70.000 tih komentiranih izdanja, potvrđuje voditelj tog projekta Christian Hartmann s minhenskog Instituta za suvremenu povijest. Dodaje i kako se upravo isporučuje knjižarama peto izdanje.

70 godina nakon Hitlerove smrti su istekla autorska prava za njegovu knjigu koje je naslijedila pokrajina u kojoj je Hitler formalno bio prijavljen, Bavarska. Pravno gledano je to spis kojeg se definitivno može smatrati rasističkim i da raspiruje mržnju, što je naravno krivično djelo. Institut za suvremenu povijest je sa svojim komentiranim izdanjem objavio znanstvenu verziju, što je legalno.

Sav komentar - u uvodniku?

No, nakladnička kuća Schelm iz Leipziga koja i inače objavljuje djela sa ruba desne političke scene, želi Hitlerovu huškačku knjigu objaviti bez znanstvenih komentara. Na internetskoj stranici tog nakladnika "Volkstod.com" (u prijevodu znači Narodnasmrt.com) može se pročitati: "Nepromijenjeni pretisci faksimila služe narodnom prosvjećivanju, obrani od protuustavnih težnji kao i povijesnom dokumentiranju u znanstvenom okviru."

"Apsolutno strašno", komentira povjesničar Hartmann te navode. "Ali to pokazuje i koliko je važan naš projekt", kaže on u razgovoru za Deutsche Welle. Pokušaji da se zaustavi distribucija nekomentiranog izdanja "Mein Kampf-a" bi mogli biti teški, smatra Hartmann: "Pravno stanje je potpuno nejasno." Međutim, znanstvenici minhenskog instituta su sa strepnjom očekivali hoće li se netko pojaviti tko će prekršiti taj tabu i "upravo to se sada događa". Oba projekta, onaj s komentarima i onaj bez, ne konkuriraju jedan drugome, kaže Hartmann: "Riječ je o političkom sukobu."

"Mein Kampf" jest i ostaje knjiga mržnje

Namjere lajpciškog nakladnika su postale stvar i državnog odvjetništva zbog jedne vlasnice knjižare u Bavarskoj. "Ona je najavila prodaju tog 'originalnog' izdanja i to reklamira slikom Hitlera", potvrđuje za DW Christopher Rosenbusch iz Državnog odvjetništva u Bambergu. Odvjetništvo je povelo istrage u tom slučaju, jer čak i sama reklama je dovoljna za pokretanje istraga radi sumnje u raspirivanje međunacionalne mržnje.

Na taj način je pažnju državnih službi privukla i nakladnička kuća Schelm. Da li taj nakladnik knjigom "Mein Kampf" tako i sam širi propagandu mržnje, o tome bi uskoro moglo biti riječi pred sudovima. Nakladnik argumentira da se u knjizi nalazi uvodna riječ koja sadrži komentare. No, je li to dovoljno kako bi se tekst ocijenio kao original koji se koristi u svrhe znanstvenih istraživanja? "Ne, govoriti o narodnom prosvjećivanju je u ovom slučaju glupost", smatra Hajo Funke, profesor pri berlinskom Institutu za političke znanosti Otto Suhr. "To je jedan agitatorski, antisemitski prljavi tekst."

Onaj tko potiče na mržnju protiv jedne nacionalne, rasne, vjerske ili kroz njezino etničko podrijetlo određene skupine, u Njemačkoj se može krivično progoniti. I veličanje nacionalsocijalizma, čak i korištenje njegovih simbola i znakova je krivično djelo.

Ali nije to tako jednostavno: ako student ili znanstvenik knjigu "Mein Kampf" koristi u originalnoj verziji kao izvor, ne može se kazneno goniti. Stoga i nakladnička kuća Schelm želi da njezino izdanje bude shvaćeno tako da je u službi znanosti te se na svojoj internetskoj stranici distancirala od huškačkih odlomaka u knjizi. Tako se želi pravno ograditi. Ali i sama činjenica da se nakladnik može naći na internetu na adresi "Volkstod.com" i da izdaje samo knjige i spise koji odgovaraju ideologiji desničara, govori sama za sebe dovoljno.

Zabrana nije rješenje

Samo Hitlerovo djelo "Mein Kampf" nakon isteka autorskih prava nije izrijekom zabranjeno - upravo zbog nacističkih paljenja knjiga "nepoželjnih" autora je zabrana neke knjige u Njemačkoj moguća doista tek u izuzetnom slučaju. "Ne možete promijeniti stav određenih ljudi u njihovim glavama ne možete nikakvom zabranom", smatra stručnjak za neonacizam Kai Brinckmeier. Ali postoji opasnost, nastavlja on, da bi netko tko dosad nije imao nikakve veze s desničarskim idejama mogao prihvatiti kad bi se ta knjiga nekomentirano prodavala.

I hamburški sociolog i kulturolog Horst Pöttker ne smatra da bi trebalo zabraniti "Mein Kampf". Naravno da i on smatra da je komentirano izdanje bolje. I sam se svojedobno htio upustiti u njegovo izdanje, ali tada još nije bilo isteklo autorsko pravo. "Strahujemo od neonacističkog vala, ali u drugim zemljama nije došlo do toga. Čak i u Izraelu se 'Mein Kampf' može kupiti na hebrejskom prijevodu."

Pöttker dodaje da ponašanje u Njemačkoj oko izdavanja Hitlerove knjige pokazuje samo da Nijemci ne znaju kako da se nose s nacionalsocijalističkom prošlošću. "Imamo nužnu potrebu da se kao društvo konačno kulturološki suočimo s tim. 'Mein Kampf-u' je mjesto u javnoj debati."

Na "Mein Kampf" gledati u povijesnom kontekstu

Hitlerov "Mein Kampf" nije samo huškački spis, već se u toj knjizi mogu naći i stvari koje su se njemačkom obrazovnom građanskom sloju tadašnjeg vremena itekako mogle svidjeti, kaže Pöttker objašnjavajući: "On piše o tome da se treba puno čitati i München se opisuje kao lijep grad." No, danas se može shvatiti kako je sve to pisano u kontekstu rasističke ideologije pa sve do uništenja židova, dodaje taj sociolog. "Sama činjenica da je Hitler u svojoj knjizi pisao o brutalnoj rasnoj ideologiji i o uništenju židova protivnicima Holokausta dokazuje suprotno."

S izdanjem bez komentara nakladnička kuća Schelm puni jednu prazninu, smatra sociolog Hajo Funke. "Izdanje bez komentara je, doduše, veoma instruktivno, ali veoma ominozno", kaže Funke i dodaje da ono nije podobno za jednu kritičnu interpretaciju. Funkea sada zanima kako će se dalje razvijati slučaj oko izdanja Hitlerove knjige bez komentara, jer ako nakladnička kuća Schelm doista bude pred sudom zbog toga, onda bi to moglo imati i posljedice za izdanje Instituta za suvremenu povijest sa znanstvenim komentarima, zaključuje sociolog Hajo Funke.