Megaprojekt u Istanbulu

Postojeća zračna luka Istanbula nazvana po ocu nacije, Kemalu Ataturku zapravo uopće nije tako stara. Korjenito je renovirana i 2001. je otvoren novi terminal za međunarodni promet predviđenog kapaciteta 20 milijuna putnika godišnje. Uz njega je i terminal za domaći promet kapaciteta 7,5 milijuna putnika godišnje i još donedavno se mislilo kako je to i više nego dovoljno.

Ali nije: zračni promet, osobito u domaćim letovima je praktično eksplodirao. 2002. je bilo još 2,8 milijuna domaćih putnika da bi u međuvremenu njihov broj premašio 14 milijuna. I međunarodni promet je rastao vrtoglavom brzinom i već 2007. je dostignut kapacitet novog terminala.

Prošle godine je kroz tu zračnu luku već prošlo više od pedeset milijuna putnika i njeni kapaciteti su doista iskorišteni do krajnosti. Jer tu još treba dodati i robni promet tako da je bilo jasno kako Istanbul treba novi, još veći aerodrom.

Više nego Frankfurt i London - zajedno

No ambicije ovog turskog grada doista nemaju ništa sa skromnošću. Uz čitavu političku elitu predvođenu turskim premijerom Erdoganom otvoreno je gradilište najveće zračne luke na svijetu. Njen predviđen kapacitet je 150 milijuna putnika godišnje i treba si uopće zamisliti, koliko je to ljudi. Jer to je više nego što prođe putnika zračnom lukom Frankfurt i glavnom londonskom zračnom lukom Heathrow - uzeto zajedno!

Uopće, prošle godine je najprometnija zračna luka bila ona u američkoj Atlanti sa 94 milijuna putnika, a odmah iza nje je Peking sa 83 milijuna. Projekt u Istanbulu treba nadmašiti baš svaku konkurenciju: bit će prostora za 500 zrakoplova koji će stizati i odlaziti preko šest pista. Turski premijer je ponosno najavljivao kako "ovdje ne nastaje samo jedna zračna luka, nego čitav novi grad, sa bolnicom, hotelom, mjestima za molitvu sve do kongresnog centra. Tu će biti svega što treba jedan grad."

Štoviše: prospekti tog megaprojekta ističu kako će se ta zračna luka vidjeti i iz svemira i turski premijer obećava kako će prvi zrakoplovi slijetati na novu zračnu luku već za tri godine, 2017., a do kraja će biti završena godinu dana kasnije. Naravno, to ima i svoju - golemu cijenu.

Troši se pravo bogatstvo

I to u više područja. Prva cijena se može izračunati u eurima i centima i samo prva faza treba koštati oko 22 milijarde eura. Štoviše, to je zapravo tek dio građevinskih planova turskog premijera doslovno dostojnih drevnih rimskih careva: nova zračna luka bi trebala dobiti i pristup moru. Jer planirana je i gradnja "drugog" Bosporskog tjesnaca, kanala kroz kojeg bi trebali prolaziti brodovi iz Crnog u Sredozemno more kako ne bi morali prolaziti kroz Istanbul.

I dok se već tu može postaviti pitanje da li će se u dogledno doba isplatiti ta golema investicija, kod druge cijene je posve izvjesno da će bogatstvo biti nepovratno uništeno. Jer kako ističe Emina Girgin, već za zračnu luku će trebati oboriti dva i pol milijuna stabala, 70 jezera treba biti isušeno i da se sad ne govori o životinjskom svijetu.

Jer to područje u europskom dijelu Turske je jedno od rijetkih koje je ostalo još donekle netaknuto i utočište je brojnih ptica-selica. Za ovu zaštitnicu okoliša i aktivisticu tu nema sumnje: "Ovaj treći aerodrom je ubojstvo." Ove šume pred velegradom su do sad bile izvor života za sve koje žive u Istanbulu. "Odavde je dolazila čista voda i čist zrak. To je bio izvor vode i pluća grada."