Legalno pljačkanje izbeglica u Danskoj?

U pismu koje se našlo na stolu ministrice integracije Inger Støjberg bio je prsten. To je obiteljsko nasljedstvo autora Christiana Mørka, koji je napisao: „Moj pradjed je došao iz Rusije u Dansku 1860. godine. Koliko je meni poznato, moja prabaka nije morala predati svoje dragocjenosti na danskoj granici. Misleći na one koji će sad morati doživjeti nešto tako ponižavajuće, ja vam šaljem prsten svoje bake.“

Mørk je pismo s fotografijom prstena postavio na Facebook. Za nekoliko minuta pokrenuta je žestoka rasprava, čime je opet na vidjelo izašla podjela u društvu oko prijedloga vlade da izbjeglice i migranti pokriju dio troškova boravka u Danskoj.

„Kakvo glupo pismo. Kada su ljudi 1860. ovamo dolazili nisu im davali hrpu novca, besplatno obrazovanje i zdravstveno osiguranje. Morali su naći posao i sami se uzdržavati. To se ne može uspoređivati“, napisala je jedna korisnica. Jedan korisnik podržava Mørka ovako: „Sramotno je što migranti i izbjeglice moraju predati novac i dragocjenosti. To je kao kad su nacisti pljačkali Židove. Ide li Danska u tom smjeru?“

Sustavna pljačka?

Mjere kojima je cilj odvratiti izbjeglice od traženja azila u Danskoj trebale bi biti ratificirane u parlamentu u Kopenhagenu u utorak (26. 1. 2016.). Danski političari nisu se pokazali uzbuđenim zbog žestokih kritika.

Ministrica Støjberg, koju mnogi smatraju tvrdolinijašicom po pitanju integracije i migranata, na Facebooku piše: „Svjesna sam da neki međunarodni mediji napadaju to što će Danskoj ubuduće izbjeglice morati predati svoje vrijedne stvari, kako bi im se platio boravak u centrima za azil. Ta kritika je neopravdana, jer u danskom zakonu već stoji da ljudi koji hoće pomoć od države moraju prodati svu imovinu koji posjeduju – vrjedniju od ukupno 10.000 danskih kruna (1.340 eura). To je načelo u Danskoj da oni koji mogu sebi osigurati egzistenciju to i čine. To se odnosi na one koji već žive ovdje, a sada će se odnositi i na one koji su upravo stigli.“

Ublažene mjere

Prvi nacrt kontroverznog zakona je bio oštriji od verzije koja je pred parlamentom. Prvobitno je vlada željela od izbjeglica uzeti novac i dragocjenosti iznad vrijednosti od 3.000 danskih kruna. Međutim, reakcija javnosti je prisilila vladu da ublaži mjere. Sad izbjeglice mogu zadržati imovinu od 1.340 eura, a od konfiskacije je izuzet i nakit koji ima posebnu nematerijalnu vrijednost, kao što su vjenčani prstenovi.

Vladini napori da ograniči štetu nastalu na međunarodnoj sceni nisu uspjeli. UN-ovo Vijeće za ljudska prava u Ženevi pozvalo je danskog ministra vanjskih poslova Kristiana Jensena kako bi objasnio promjenu u politici svoje zemlje. UN-ova Agencija za izbjeglice UNHCR je upozorila da novi zakon može potaći strah i ksenofobiju, dok ga je Amnesty International osudio kao „diskriminatornu praksu“ prema izbjeglicama koje iza sebe imaju traumu rata.

Iako je ogorčenje veliko, mediji podsjećaju da i zemlje poput Njemačke i Švicarske imaju takvu praksu. Doduše, u Njemačkoj se izbjeglicama ne oduzimaju novac i dragocjenosti po dolasku u zemlju, ali kada dobiju azil, onda ne mogu primati socijalnu pomoć ukoliko imaju ušteđevinu ili imovinu. To važi i za njemačke građane – osoba koja je duže od godinu dana bez posla i treba primati socijalnu pomoć, najprije mora potrošiti sve svoje rezerve.

Otežavanje spajanja obitelji

Međutim, danska manjinska vlada desnog centra nije stala kod ove mjere u namjeri da ljude odvrati od toga da traže azil u Danskoj. Bit oštrijeg izbjegličkog zakona je pitanje spajanja obitelji. Ljudi kojima je odobren azil morat će čekati tri umjesto jedne godine prije nego što budu stekli pravo da sigurnim putem dovedu i svoju obitelj iz domovine.

Po mišljenju mnogih stručnjaka to je u suprotnosti s konvencijom o ljudskim pravima. Danski Crveni križ tu promjenu naziva „humanitarnom katastrofom“, ali ministrica Støjberg je spremna na posljedice. „Mi smo s ovim na rubu onoga što međunarodna konvencija dozvoljava“, rekla je ona. „Kažete da smo u suprotnosti s njom? Hajde da vidimo! Spremni smo suočiti se s tužbom na račun ove promjene. O imigracijskoj politici Danske se odlučuje u Danskoj, a ne u Bruxellesu.“

Autor Christian Mørk nije tako ratoboran. Samo nekoliko sati nakon što je na Facebook postavio pismo i sliku prstena svoje bake, on je obrisao tu objavu. „Bio sam naivan“, rekao je on, „i nimalo pripremljen za mržnju i bijes koje je izazvalo moje pismo ministrici, ali nadam se da sam bar uspio iznijeti svoje mišljenje.“