Kubanske bijele kute u borbi protiv koronavirusa

Trag vodi u Havanu. U svjetskoj krizi s korona-virusom jedan kubanski lijek ima važnu ulogu. Interferon alfa-2b. Ovaj antiviralni preparat, prema navodima kubanskog vladinog lista Granma spada u 30 medikamenata koje Peking primjenjuje u terapiji pacijenata zaraženih koronavirusom.

Kada je riječ o globalnoj primjeni tog lijeka, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je trenutno suzdržana. „Nemoguće je komentirati šanse za liječenje bez kliničkih studija", objašnjava Dina Pfeifer iz medicinskog stožera SZO za DW.

Medicinska suradnja između Kube i Kine bi ipak mogla biti i simbol borbe jedne socijalističke zemlje protiv epidemije COVID-19. Kubanski lijekovi i serumi obično nisu poznati po primjeni u kriznim područjima, ali kubanski liječnici jesu.

Posebno se o tome pričalo povodom njihove akcije u jeku epidemije ebole 2014. u Zapadnoj Africi. Kuba je poslala više od 460 liječnika i njegovatelja u Sijera Leone, Liberiju i Gvineju, 165 njih je radilo po direktnom nalogu SZO-a.

Položen ebola test

„SZO ima vrlo pozitivna iskustva s kubanskim liječnicima kada je riječ o akciji protiv ebole", kaže Bert Hoffmann, stručnjak za Kubu instituta za latinoameričke studije GIGA. „Kubanske brigade su brzo mobilizirane i bile su efektne".

Hoffmann prognozira da će i u borbi protiv koronavirusa biti tražena kubanska ekspertiza.„Imat ćemo koronu i u mnogim siromašnim zemljama sa slabim zdravstvenim sustavima. Ako SZO hoće da na to reagirati, kubanski liječnici bi se mogli angažirati i u Africi".

„Vojska bijelih kuta" – tako je Fidel Castro nazvao kubanske liječnike koji su služili u međunarodnim misijama. Od 1963., prema navodima kubanskog Ministarstva zdravstva (MINSAP) bilo je više od 600.000 akcija u 164 zemlje. Trenutno je u 67 zemalja angažirano oko 30.000 kubanskih stručnjaka, posebno u Africi i Latinskoj Americi.

Zdravlje kao poslovni model

Ono što je nekada bilo znak međunarodne solidarnosti, razvilo se u poslovni model. Prema organizaciji UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD) devizni prihodi Kube od medicinske pomoći iznose nešto manje od 11 milijardi dolara. Usporedbe radi, kubanski izvozni artikli kao što su sirovi šećer, duhan, nikal i rum, 2018. godine su donijeli nešto manje od tri milijarde dolara.

„Nakon 1989. je Kuba morala razmotriti kako doći do deviza", objašnjava Hoffmann. Zato je Havana odlučila da „svoju medicinsku snagu pretvori u privrednu, i to onu koja prelazi razinu opskrbe vlastitog stanovništva i solidarnost u slučaju humanitarnih katastrofa".

Mnogo liječnika, malo lijekova

Kubanski zdravstveni sistem ima mnogo liječnika, no, s obzirom na gospodarsku krizu i nedostatak deviza, nema dovoljno lijekova i medicinske opreme. Vozači taksija koji se plaćaju u dolarima zarađuju više od liječnika.

Kubanskom zdravstvenom sustavu zato pomažu mnoge međunarodne organizacije, među njima i UNICEF, panamerička zdravstvena organizacija Međunarodni savez za cijepljenje GAVI ili Caritas.

„Kubanski sustav je suprotnost sustavu SAD-a", piše New York Times: „Na Kubi je pristup slobodan i osnovna zdravstvena skrb je tu. U SAD-u je medicinska skrb skupa i visokotehnologizirana."

Kuba cijepi više djece nego SAD

Statistika kaže da na Kubi vlada uspješna prevencija i osnovna medicinska zaštita. Tako je smrtnost djece u SAD veća nego na Kubi. Na Kubi se cijepi više djece nego u SAD-u, a gotovo svi građani provode mjere prevencije od raka.

Iako Kuba nije medicinski uzor za SAD, ta socijalistička otočka država koja izdvaja 11 posto svog BDP-a za javno zdravlje, u Latinskoj Americi i mnogim afričkim zemljama važi kao jedna od najnaprednijih.

Sada je koronavirus stigao i do Havane. Dvanaestog ožujka je, prema izvještaju glasila komunističke partije „Granma", troje talijanskih turista pozitivno testirano na virus i upućeno u Institut za tropsku medicinu Pedro Kouri (IPK). Priopćeno je da je tijek bolesti kod njih „povoljan".

Za Berta Hoffmanna koronakriza pokazuje ne samo proturječnosti između bogatih i siromašnih, nego i između diktature i demokracije. „Države poput Kube i Kine su u velikoj prednosti kada je kada je riječ o rigidnom suzbijanju epidemija, jer je zahvat države direktan. Postoji jedna vojna rutina; tamo se, ako treba, u slučaju nužde isprazni cijeli aerodrom. To su akti samovolje koji u ovoj situaciji mogu djelovati pozitivno."