Kosovsko slavlje bez slavljeničkog raspoloženja

Kosovski su zastupnici te nedelje pozvani na izvanrednu sjednicu parlamenta, gdje je premijer Hashim Thaçi pročitao Deklaraciju o neovisnosti. Deklaraciju su potpisali svi prisutni poslanici, premijer, ministri i predsjednik Fatmir Sejdiu, dok su srpski poslanici bojkotirali sjednicu. Uslijedila je proslava kosovskih Albanaca, koja je protekla bez velikih incidenata. Dva dana kasnije policija je priopćila da je tijekom proslave jedno lice izgubilo život, dok je nekoliko osoba ranjeno.

Srbi su nekoliko tjedana prosvjedovali mirno. Prosvjedi su kulminirali 14. ožujka, kada je nekoliko stotina Srba nasilno ušlo u zgradu suda u sjevernom dijelu Mitrovice. Tri dana kasnije intervenirale su međunarodne snage i tom prilikom došlo je do upotrebe vatrenog oružja. Ubijen je jedan ukrajinski policajac, ozlijeđeno je 30-tak stranih policajaca, desetak vojnika NATO-a i nekoliko desetina Srba.

“Lažna država Kosovo”

Vlada Srbije je odmah ništavnom proglasila "neovisnost lažne države Kosovo i Metohija", kako je rekao tadašnji premijer, Vojislav Koštunica. Za proglašenu neovisnosti " u dijelu teritorije Srbije pod okupacijom NATO-a", Koštunica je optužio "brutalnu politiku sile Sjedinjenih Američkih Država". Uslijedili su prosvjedi organizirani od strane premijera i srbijanske vlade, koji su u večernjim satima prerasli u nasilje protiv diplomatskih predstavništava zapadnih država u Beogradu. Najviše je stradala ambasada SAD-a, koja je djelomice spaljena i uništena. Među demonstrantima bilo je i ljudskih žrtava i na desetine povrijeđenih policajaca.

Predsjednik Boris Tadić je najavio "borbu svim mirnim, diplomatskim i pravnim sredstvima protiv neovisnosti Kosova." Najveću pobjedu Srbija je u diplomatskom svijetu ubilježila najesen, kada je u UN-u prošao zahtjev za preispitivanjem neovisnosti pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

Svjetska zajednica nejedinstvena oko Kosova

Međunarodna zajednice bila je i ostala podijeljena po pitanju neovisnosti. Kosovo su vrlo brzo priznale SAD, Nijemačka, Velika Britanija, Francuska i veliki broj zapadnih zemalja. Osim Bosne i Hercegovine i Srbije, Kosovo su priznale i sve bivše jugoslavenske republike. Izostao je međutim zajednički stav Europske unije, tako da Španjolska, Slovačka, Grčka, Rumunjska i Cipar i dalje odbijaju priznati Kosovo. Kosovske Albance je ipak najviše iznenadila suzdržanost zemalja Islamske konferencije, pošto su od 57 članica neovisnost priznale samo njih tri. Kosovo su do sada priznale ukupno 54 zemlje. Kosovske institucije se nadaju brzom nastavku procesa priznavanja.

Neovisnost Kosova proglašena je na temelju plana bivšeg finskog predsjednika, Marttija Ahtisaarija, koji zbog suprotstavljanja Rusije nikada nije dobio suglasnost Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Plan predviđa "nadgledanu neovisnost", te "stvaranje neovisne, demokratske i multietničke parlamentarne republike". 9. travnja 2008. Skupština je usvojila novi Ustav Kosova, koji je na snagu stupio 15. lipnja. Kosovo je dobilo i svoju himnu, zastavu i druga državna obilježja. Usvojena je trećina od 120 zakona, koliko je predviđeno Ahtisaarijevim planom. Kosovo ima i svoje putovnice, a donijeta je i odluka o otvaranju dvadesetak diplomatskih predstavništava, između ostalog i u Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji i Crnoj Gori. 21. siječnja. 2009. na Kosovu su počele djelovati i Sigurnosne snage, koje će u brojati oko 2.500 lako naoružanih članova. Imenovan je i šef tajne službe, u tijeku je i proces stvaranja Ustavnog suda i drugih državnih institucija.

Od UNMIK-a do EULEX-a i natrag

Početkom prosinca 2008. na cijeloj teritoriji Kosova uspostavljena je Europska misija policajaca i pravnih stručnjaka, EULEX. Misija bi trebala biti kompletirana do proljeća ove godine. EULEX je zamišljen kao zamjena za UNMIK-a, ali ni ta misija nije u potpunosti ukinuta, tako da na Kosovu trenutno postoje više političkih i sigurnosnih struktura: EULEX, UNMIK, NATO, kosovske institucije, Sigurnosne snage, paralelne srpske strukture...

Kosovski Albanci smatraju kako proces priznavanja neovisnosti protječe sporo. Odnosi između Srba i Albanaca su loši. Po nalogu Beograda, Srbi i dalje masovno bojkotiraju sve institucije. Sigurnosno stanje nije stabilno, što se vidjelo i po seriji međuetničkih incidentata između Srba i Albanaca krajem prosinca 2008. i tijekom siječnja 2009. Kosovska institucije nemaju kontrolu nad čitavim teritorijom zemlje, tako da je Kosovo tranutno praktično podijeljena država. Korupcija i organizirani kriminal su i dalje sveprisutni. Najveći izazov je ipak vrlo teška ekonomska situacija.