Korupcija kao sredstvo državne politike

Belgijska policija je smatrala da mora odmah djelovati prije nego što nastane (još) veća šteta. Zato su policajci 9. prosinca uhitili Evu Kaili, članicu grčke socijaldemokratske stranke PASOK i socijaldemokratskog zastupničkog kluba u Europskom parlamentu, iako je ona kao dopredsjednica Europskog parlamenta uživala imunitet. Belgijski istražitelji su naime uočili kako je njezin otac iz stana u kojem je živjela htio ukloniti kofer pun gotovine. Kod njega su pronašli 750.000 eura, a kod Kaili i njezinog partnera još 150 tisuća eura. Sve u gotovini (naslovna fotografija). 

„Belgijsko pravosuđe očito radi ono što je Europski parlament propustio napraviti", rekao je belgijski premijer Alexander de Croo. Europski parlament, dodao je, svakako ima sredstva na raspolaganju kojima može regulirati svoj način funkcioniranja. Ali očito taj sustav samokontrole nije bio dovoljan, kazao je de Croo.

I doista, pravila Europskog parlamenta po pitanju transparentnosti su na glasu kao – dalekosežna. Međutim, organizacije poput Transparency International kritiziraju da ona nisu dovoljna. Postoje manjkavosti i po pitanju kontrole, odnosno sankcija u slučaju kršenja pravila, kažu kritičari. Bilo je samo pitanje vremena kada će se dogoditi sljedeći skandal, kaže konzultant Victor Teixera.

Korupcija u vanjskoj politici

Optužbe i dokazni materijali u slučaju Eve Kaili su očigledno ozbiljni. Ona je u međuvremenu smijenjena sa svih funkcija i pozicija. Briselsko državno odvjetništvo sumnja naime da je jedna „zaljevska država" – sudeći po iskazima iz istražiteljskih krugova, radi se o Kataru – pokušala uz pomoć znatnih novčanih svota i poklona utjecati na ekonomske i političke odluke u Bruxellesu.

Iako i za Kaili vrijedi naravno presumpcija nevinosti, već sad je jasno da se njezin angažman za Katar uklapa u širi kontekst. Konkretno se, osim zalaganja za kreiranje pozitivnog imidža spomenutog emirata uoči Svjetskog prvenstva u nogometu, radi i o političkim odlukama, između ostaloga o liberalizaciji viznog režima za Katarce, odnosno lukrativnim dozvolama slijetanja zrakoplova kompanije Qatar Airways na svim aerodromima u Europskoj uniji.

Ovaj slučaj, kao i drugi prije njega, pokazuju da mito može biti i sredstvo vanjske politike. I Azerbajdžan je prakticirao sličnu kombinaciju: organizacija međunarodnih manifestacija s ciljem „uljepšavanja" imidža i pokušaj utjecaja na zastupnike i zastupnice u Vijeću Europe ili političare u članicama EU-a. Tu je cilj promoviranje vlastite vanjske politike, a osim toga i pokušaj trivijalizacije autoritarnog načina vladanja i odnosa prema vlastitom stanovništvu. Predsjednik Ilham Alijev i danas na pitanja o demokraciji i ljudskih pravima u Azerbajdžanu podsjeća na činjenicu da je Vijeće Europe 2013. odbacilo jedan izvještaj koji je kritizirao njegovu zemlju oko tih pitanja. 

U tom je kontekstu talijanski konzervativac Luca Volontè i dvoje Azerbajdžanaca prošle godine bilo nepravomoćno osuđeno zbog korupcije na četiri godine zatvora. Protiv političara njemačkog CDU-a Axela Fischera, CSU-ovca Eduarda Lintnera i njegovog sina, te bivše suradnice jedne minhenske firme koja se bavila lobiranjem Državno odvjetništvo München i dalje istražuje, kako je potvrđeno na upit redakcije tagesschau.de. Lintnera se sumnjiči da je između 2008. i 2016. iz Azerbajdžana dobio oko četiri milijuna eura, a jedan dio novca proslijedio zastupnicima u Belgiji i u Njemačkoj.

Zastupnici kao posrednici

Lintner i Volontè su, kako se sumnja, u toj aferi odigrali ulogu posrednika. U aktualnom slučaju u Europskom parlamentu, ta uloga bi mogla pripasti dvojici Talijana: bivšem europskom zastupniku Pieru Antoniu Panzeriju i partneru same Kaili, Francescu Giorgiju. Panzeri je, kako se sumnja, dobio novac i poklone i iz Maroka, a u preraspodjelu je navodno uključio čak i članove vlastite obitelji.

U drugim slučajevima je ulogu aktivnog posrednika odigrao i Amerikanac Paul Manafort. Bivši menadžer predizborne kampanje Donalda Trumpa se bavio lobiranjem za nekadašnjeg, proruskog predsjednika Ukrajine, Viktora Janukoviča. Za to je angažirao i bivše vrhunske europske političare, takozvanu „Habsburšku skupinu". FBI istražuje protiv njega između ostaloga zbog sumnje u pranje novca i prešućivanja lobističkih aktivnosti. Nakon što je on bio osuđen zbog utaje poreza I bankovne prijevare, Trump ga je pomilovao 2020.

Neupadljivi međunarodni financijski transferi, pravna skrb ili različiti oblici lobiranja su već odavno profesionalizirani, u Velikoj Britaniji je tako nastala prava „industrija" u kojoj su aktivni odvjetnici, knjigovođe, posrednici nekretnina ili PR-stručnjaci. Tu ima i imućnih Rusa koji su povezani s krugom ljudi koji direktno služe Vladimiru Putinu, kako stoji u izvještaju Odbora za tajne službe britanskog parlamenta o utjecaju na ishod referenduma o Brexitu 2017. Uz pomoć te „industrije" tim je Rusima pošlo za rukom da tijekom proteklih godina povećaju utjecaj u britanskom establišmentu.

Europa se mora bolje (za)štititi

Rat protiv Ukrajine i sankcije koje su zbog njega usvojene, ruskim su oligarsima priredili određene probleme u Europskoj uniji, no zato su se tako nekim drugim državama otvorile nove perspektive. One se ne pozicioniraju samo kao alternativni dobavljači plina i nafte, već i kao proizvođači „zelene energije".  Među njima su na samom vrhu kolone – Katar i Azerbajdžan. Koliko je hitno potrebno poboljšati zaštitu od inozemnog utjecaja uz pomoć korupcije pokazuju i istražni postupci u Australiji i Novom Zelandu, gdje je Kina uz pomoć donacija pokušala utjecati na ishod izbora.

Svijest o tome je već odavno prisutna. U aktualnom skandalu su predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola i šefica Europske komisije Ursula von der Leyen brzo reagirale najavom novih mjera. Sa samo dva glasa protiv Europski je parlament 15 prosinca usvojio nove antikorupcijske mjere. Između ostaloga se predviđa nadogradnja registra lobista, odnosno etabliranje jednog tijela koje bi se trebalo baviti etičkim pitanjima.

Stručnjaci poput direktora Transparency Internationala, Michiela van Hultena, ipak zahtijevaju provođenje temeljite reforme. On kaže da su potrebna stroža pravila za bivše zastupnike i članove Komisije, koji se mogu založiti za interese neke druge države ili organizacije, koristeći pritom svoje znanje ili kontakte.

Brojni slučajevi osim toga pokazuju da korupcija često ima veze s pranjem novca preko offshore-lokacija ili takozvanim „tvrtkama poreznim sandučićima" koje su registrirane često u nekoj poreznoj oazi. U SAD-u, jednoj od najvažnijih država svijeta u kojoj se nalaze brojne takve kompanije, Kongres je već prije stupanja predsjednika Bidena na dužnost usvojio prve mjere s ciljem povećanja doze transparentnosti prilikom registriranja firmi.

Važan aspekt je i način na koji se dokazuje neka sumnjiva rabota, odnosno primjena standardnog pravnog načela „svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja". Vlasti tako mogu zamrznuti sumnjivu imovinu sve dok vlasnici ne dokažu da se radi o legalnoj imovini. To načelo koje se pojednostavljeno može opisati „svatko je kriv dok ne dokaže suprotno" u Velikoj Britaniji je rezultiralo uvođenjem „Odredbe o neobjašnjenom bogatstvu" (Unexplained Wealth Order), čija se provedba u praksi ipak pokazuje prilično teškom. U Italiji je to načelo standardna praksa u istragama mafijaške imovine već od 80-ih godina prošlog stoljeća. 

Njemačka pak u brojnim izvještajima „kaska" po pitanju transparentnosti. Konačno uvođenja Registra lobista u Bundestagu mnogi stručnjaci smatraju tek prvim korakom na tom putu – korakom koji je uslijedio tek nakon što se dogodio skandal s Azerbajdžanom.

Silvia Stöber, tagesschau.de

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu