Tužba protiv KiK-a nije bila uzaludna

Prema pakistanskim zakonima, zahtjevi žrtava požara iz 2012. su zastarjeli. Zbog toga je jučer sud u Dortmundu odbacio tužbu protiv diskontnog lanca KiK. S pravne strane se to moglo i očekivati. Za tužitelje, jednu direktnu žrtvu požara i tri člana obitelji žrtava, je to gorko saznanje.

No već i sam pokušaj pokretanja jednog ovakvog procesa je izazvao ogromnu pozornost javnosti. Javnost postavlja pitanje odgovornosti poduzeća, odgovornosti kompanija koje djeluju globalno za uvjete u kojima nastaju njihovi proizvodi. I ta pitanja neće utihnuti.

Pokušaj stvaranja presedana

U međuvremenu je prošlo šest godina otkako je u pakistanskom gradu Karachiju 259 osoba izgubilo život u jednoj pakistanskoj tvornici tekstila. No žrtve i obitelji žrtava nikad nisu odustale od potrage za pravdom. Zato su i pokrenuli civilni proces u Njemačkoj s obzirom na to da je pakistanska tvornica proizvodila robu uglavnom za njemačku kompaniju KiK.

30.000 eura za pretrpljenu bol je, naravno, iznos simboličnog značaja. Radi se prije svega o stvaranju presedana i postavljanju odgovornosti za tvrtke poput KiK-a. Iako to u ovom slučaju nije uspjelo, ovo neće ostati posljednji pokušaj takve vrste.

U posljednje vrijeme organizacije za zaštitu ljudskih prava sve češće podržavaju tužbe ovakve vrste. I to jednim dijelom vrlo uspješno. Ovakav razvoj događaja nije sporan jer ukazuje i na to da su politički čimbenici zakazali. Jer tamo gdje ne djeluje politika, u budućnosti će stvar u svoje ruke morati preuzeti sudovi.

Zanimljivo u ovom najnovijem slučaju je to da su već i prije podizanja tužbe javna rasprava i pritisak na njemački diskontni lanac bili toliki da je KiK unaprijed pristao na plaćanje svote od oko šest milijuna dolara obiteljima poginulih. Iz moralnih razloga, ne zbog osjećaja krivnje, kako je priopćeno. No unatoč tomu je došlo do tužbe što je njemačko poduzeće iznenadilo.

Svi čimbenici snose odgovornost

Ovaj slučaj pokazuje da kompanije koje djeluju globalno sve češće moraju priznati i svoju globalnu odgovornost. Istodobno se njemačke tvrtke koje djeluju globalno ne mogu osloniti na njemačko zakonodavstvo. U Francuskoj je, naprotiv, odnedavno na snazi zakon koji francuske tvrtke obvezuje na kontrolu zaštite ljudskih prava i u pogonima dobavljača u inozemstvu.

Po ovom pitanju je posebice tekstilna branša, i to već godinama, na lošem glasu. Ova industrija služi kao primjer kada se govori o izrabljivačkim metodama. Promjeni ovog imidža nisu doprinjele ni brojne kampanje tijekom kojih se tekstilna branša obvezala na dobrovoljno pridržavanje standarda. No na kraju krajeva su svi u ovom lancu na neki način odgovorni. Pa i radnici. No nešto se pokreće. U Bangladešu, koji je nakon Kine najveći proizvođač tekstilnih proizvoda na svijetu, su prije nekoliko dana tekstilni radnici izišli na ulice tražeći veće plaće.

A potrošač? Bez namjere upiranja prstom želimo iznijeti samo jedan podatak: svaki građanin Njemačke u prosjeku kupuje 60 komada odjeće godišnje. No vrijeme korištenja odjeće se u posljednjih 15 godina prepolovilo.