Tsipras kao velemajstor političkog šaha

Tsipras je izvorno htio postaviti pitanje o povjerenju vladi. Nakon toga je razmišljao o tome kako „progurati“ mjere štednje na ljetnoj sjednici parlamenta. Na koncu se, očito spontano, odlučio za ostavku. Hoće li tek tako otići i prepusti vođenje države predsjedniku Prokopisu Pavlopulosu? To je donedavno bila užasavajuća pomisao - ako se uzmu u obzir njezine posljedice.

Predsjednik šuti…

Ustav Grčke u tom slučaju predviđa da predsjednik mora najprije ovlastiti Tsiprasa da formira vladu, a onda u slučaju potrebe i drugu ili treću stranku po broju zastupnika. I tek tada, ako ne uspije formiranje kabineta, otvara se put održavanju novih izbora. To znači da bi i desno-radikalna stranka Zlatna zora, kao treća po snazi, mogla doći u poziciju da formira vladu. Pavlopulos se još nije izjasnio o tome hoće li možda drugačije „tumačiti“ Ustav ili će biti formirana tzv. „velika koalicija“ dviju vodećih stranaka. Hoće li unutarstranačka oporba u Syrizi nakon mogućeg odvajanja od stranke I Tsiprasa) postati treća po snazi politička snaga sa zadatkom formiranja vlade samo da to ne bi preuzela Zlatna zora? Nijedna od tih varijanti više nikoga ne bi mogla iznenaditi.

Raskol u Syrizi

No, glavno pitanje je i dalje: zašto Tsipras radi ono što radi? Odgovor je: zato što ne može drugačije. On je šef partije bez partije. Nekoliko desetaka ljevičarskih zastupnika odbili su mu poslušnost i važne promjene zakona su izglasane zahvaljujući glasovima oporbe. Prednost novih izbora bi bila u tome što bi ljevičarski premijer mogao praviti izborne liste onako kako hoće - odnosno, ne bi uvrstio na njih one koji koče njegov projekt. Hitno održavanje izbora bi onemogućilo radikalne ljevičare okupljene oko ministra energije Lafazanisa da u kratkom vremenu formiraju frontu protiv koncepta štednje i pomrse Tsiprasu račune. Lafazanis se u četvrtak požalio kako predizborna kampanja traje „neobično kratko“.

Grčka povijest nas uči da u toj zemlji jedna ljevičarska stranka može uspjeti samo ako „dopre“ do centra društva i ako je predvodi karizmatična osoba. Tsiprasova Syriza, čini se, ispunjava te pretpostavke. Lafazanisovo krilo u nastanku ne. Ukoliko se Tsipras uspije otresti radikala u svojoj stranci, još jednom će dokazati da je talentiran taktičar. Jedini problem je u tome što treći izbori u posljednjih sedam mjeseci neće riješiti ni jedan jedini financijski problem. Naprotiv, oni će čak puno koštati.