Radi se o moći. I novcu. I statusu. Sve to insceniranje, sav taj sjaj poliranih automobila, svjetlucanje svjetala, bombastični, futuristički zvuci, hostese s visokim potpeticama, visoke gotovo onoliko koliko su kratke njihove suknje, sve to je uvijek i – obećanje. Obećanje da je onaj tko jednoga dana bude posjedovao neko od tih vozila koje se prikazuje na velikom auto-salonu u Detroitu – uspio. Već tjednima se pripremaju zahtjevne prezentacije. Na koncu konca radi se o tržištu „teškom“ nekoliko milijardi. Ovdje se prodaju neprestana potencija i mladost, coolness i odgovornost prema našoj budućnosti.
Auti. I to je to.
Radi se o snovima i projekcijama, ali i o realnostima, o okrutnom biznisu. Mušterije na stol stavljaju mnogo novca za imidž koji žele kupiti s autom koji kupuju. Ili bi htjeli kupiti, kad bi bili solventni na odgovarajući način. Ne treba zaboraviti: već i sanjarenje o ultimativnim vozilima može biti jako ozbiljan proces.
To možda objašnjava zašto se s naslovnica tiska ne gube članci o skandalu VW-a oko ispušnih plinova. Imidž "Made in Germany" je jak i velik. I baš zato je ranjiv. Je li doista pod generalnom sumnjom cijela jedna branša, kako se pribojavaju neki njemački političari i dužnosnici, odnosno kako to američki „spin doktori“ lukavo plasiraju u javnost?
Imputiranja ne pomažu
Ovdje na NAIAS-u (North American International Auto Show) sve to blještavilo želi prenijeti sasvim drugi dojam. Zanimanje za njemačke proizvođače nije opalo. BMW, Porsche i Audi objavili su podatke o rekordnom prometu i očekuju daljnji rast. Uvjereni su u kvalitetu i atraktivnost svojih električnih automobila i modela na vodikov pogon, te glasno poručuju da će njima i u budućnosti dominirati segmentom skupljih modela na tržištu budućnosti. Novi šef VW-a Matthias Müller ispričao se u do sada neviđeno jasnoj maniri i uz sve kajanje pokušao raširiti i malo optimizma na konferenciji za novinare.
Nada Nijemaca o tome da će vijesti o novom boomu automobilske industrije dominirati na početku nove godine, raspršile su se poput mjehurića od sapunice nakon što je SAD početkom prošlog tjedna podigao tužbu protiv njemačkog koncerna. Koncem tjedna državni odvjetnici iz gotovo 50 saveznih američkih država nastavili su u istom stilu i zaprijetili daljnjim tužbama. Kraj priče nije dakle još na pomolu. Zato je tako važna bila jednoznačna gesta šefa VW-a u Detroitu. Hoće li ona biti dovoljna da se bura smiri? Teško je to zamislivo. Jer ako su djelomično istinite tvrdnje da iza tužbe stoje američki gospodarski interesi, u igri je puno više od toga. Tijekom vladavine predsjednika Obame, američke kontrolne instance su se razvile u organe koji rade vjerodostojno, i koji su to već demonstrirali i Njemačkoj i Europi.
Ne radi se samo o VW-u
Njemačka bi zbog toga trebala biti oprezna s imputiranjem da Amerika djeluje jednostavno iz vlastitog interesa. Na koncu i Donja Saska (gdje se nalazi centrala VW-a u Wolfsburgu, nap. red.), odnosno politika ima vlasnički udio u VW-u. I nitko danas ne vjeruje ozbiljno u to da dobar dio vodeće elite oko bivšeg šefa VW-a Martina Winterkorna nije znao ništa o manipulacijama.
Varalo je jedno njemačko poduzeće. Točka. Ne pomaže pametovanje. Postoji samo jedan odgovor: rasvjetljavanje s odgovarajućim kažnjavanjem odgovornih, bez ikakvih popusta.
To koncern i na koncu savezna pokrajina Donja Saska ne duguju samo svojim zaposlenicama i zaposlenicima. Već i svojim njemačkim takmacima na tržištu. Jer, ne radi se samo o VW-u. Radi se o puno više toga, o „Made in Germany“. Još se čini da taj label barem ovdje na tradicionalnom Automobilskom sajmu u Detroitu nije izgubio puno od svog sjaja. Ali situacija je škakljiva zato što su auti puno više od lima i tehnike. VW je bio simbol njemačke kvalitete, obećanje da se na nju može pouzdati. A dobro je poznato kako reagiraju prevareni ljubavnici.