Komentar: Olimpijska baklja sa preponama - 100 dana do Olimpijade

Iako se Jaques Rogge tek nedavno usudio spomenuti riječ "kriza", ona se mogla primijetiti već odavno. Nemiri na Tibetu su uzrokovali baš ono, što je kineska vlada htjela spriječiti pod svaku cijenu: povezati sport sa politikom. A ta veza se morala naslutiti jer je i ideja kako se politika i Olimpijske igre mogu držati razdvojenima spada u životne laži Olimpijskog odbora. Laž koju je rado preuzela i kineska vlada. Ali već 2001, kada su Igre dodijeljene Kini, obrazloženje je bilo - politika: 'Igre će promijeniti Kinu', govorilo se, 'otvorit će Kinu i ojačati reformske snage'. Kina je i pristala na političke ustupke kako bi uopće dobila Olimpijadu - i to ustupke u području ljudskih prava.

U Kini papir trpi sve

Od onda je Peking naučio da nije svugdje papir tako strpljiv kao što je u Kini. Ljudska prava su zajamčena kineskim Ustavom! I zaštita okoliša je bez premca!

To se u svakodnevnici ne može primijetiti: za krivo razmišljanje se ide u zatvor ili ih se stavlja u kućni pritvor. Novinari koji previše pitaju gube svoje radno mjesto ili ih se zbog navodne izdaje, trpa u zatvor. Stanje životnog okoliša je čak i kineski doministar za okoliš nazvao "deprimirajućom katastrofom" - tolikom katastrofom da je čak i svjetski prvak u maratonu otkazao sudjelovanje zbog zagađenog zraka u Pekingu.

Nije samo novac, nego je i ugled na kocki

Kina u ove igre nije uložila samo goleme svote novca, nego je na kocku stavila i svoj ugled. Tih 16 dana u kolovozu su trebali biti izložba potencijala koje Kina želi predstaviti svijetu: kao moderna, otvorena zemlja. Okvir igara je svakako upečatljiv: stadioni su izložba vrhunske arhitekture, infrastruktura je sjajna, čak i laboratorij za kontrolu dopinga odgovara najstrožim međunarodnim zahtjevima. Izazov Kine jest napuniti te okvire sadržajem: pobrinuti se da to budu žive Olimpijske igre, onakve kakve bi trebale biti - susret mladih iz čitavog svijeta. Nikakva pompozna i skupa predstava u kojoj dominira lajanje propagande vjernog kadra.

Način kako se Kina obračunala sa prosvjednicima u Tibetu otvara pitanje, hoće li i može li uopće Peking u sljedećih 100 dana ispuniti Olimpijske igre takvim sadržajem. Ponuda razgovora sa Dalaj Lamom ukazuje da se ide pravim smjerom. Ali Pekingu mora biti jasno kako Tibetanci nisu posljednji koji će iskoristiti reflektore Olimpijskih igara za njihovu stvar. Uspjeh Igara ovisi prije svega o jednom: da Kina razvije hladnokrvnost prema onima koji misle drugačije koji bi konačno bio i primjeren statusu kojem teži - kao svjetskoj velesili.