Nigerija nema izbora

Skandal se zakuhao 7. veljače. Tada je priopćeno da se predsjednički izbori moraju odgoditi za šest tjedana. Prije toga, rečeno je, vojska mora pobijediti Boko Haram kako bi u cijeloj zemlji mogli biti uredno održani izbori. Nigerijci su trljali oči u nevjerici: pričaju li to Vlada i vojska o teroristima koji već šest godina ubijaju, pljačkaju i otimaju ljude, cijeli sjeveroistok zemlje - područje veće od Portugala - drže u strahu i koji su u bijeg natjerali već milijun i pol ljudi? I oni bi sada trebali biti pobijeđeni u šest tjedana? Sjajno! Ali zašto ih se onda nije moglo pobijediti još prije šest godina?

Uspjesi s kojima su se nigerijska vojska i njezini vojni saveznici posljednjih tjedana mogli pohvaliti su doista impresivni - iako je vijest od prije nekoliko dana da su u sjevernonigerijskom gradu Damasaku teroristi izvršili novu masovnu otmicu težak udarac. Ali unatoč tome, izvještaji očevidaca koji se poklapaju s novinarskim izvješćima iz regije govore u prilog tome da je Boko Haram potisnut iz mnogih područja i doista stjeran u tjesnac. I to bi svakako bio razlog za slavlje kada ne bi bilo onoga pitanja: zašto ne već prije šest godina?

Pljuska obiteljima žrtava terora

Prije nekoliko dana je predsjednik Goodluck Johnatan u jednom intervjuu dao odgovor na njega: Nigerija od krvavog građanskog rata u 1960-im godinama nije ratovala. Osim toga, ta zemlja ne proizvodi sama oružje već ga mora kupovati u inozemstvu. Zbog toga je sve tako dugo potrajalo. Ovo objašnjenje ne može biti drskije nego što jest.

Nigerija, zemlja s najvećim gospodarstvom u Africi i s budžetom za obranu od oko pet milijardi eura godišnje, zemlja koja je proteklih godina sudjelovala u brojnim mirovnim misijama od Južnog Sudana do Liberije - ta Nigerija nije bila sposobna u šest godina nabaviti oružje i naći regionalne saveznike za rat protiv jedne brutalne terorističke zemlje na vlastitom teritoriju?! A trenutak u kojemu se sve rješava kao da je došao neki deus ex machina i u kojemu se protiv terorista konačno efikasno djeluje je sasvim slučajno kratko uoči predsjedničkih izbora!

Licemjerje predsjednika ostavlja bez riječi. I ono je pljuska obiteljima tisuća žrtava Boko Harama. Ne, pravo objašnjenje je ovo: nigerijska politička elita tek svake četiri godine primjeti da postoji nešto što se zove narod i da im taj narod mora barem prividno dati demokratski legitimitet. Godinama ih za sudbinu milijuna Nigerijaca na sjeveru zemlje koji su patili pod terorom jednostavno nije bilo briga. Ili ih je bilo premalo briga da bi stvarno ozbiljno porazmislili kako riješiti ovaj problem. Iz vojnog budžeta se nemilo trošilo, a teroristi su i dalje mogli ubijati i silovati. Predsjednik koji je odgovaran za ovakvu situaciju sasvim očigledno je izgubio pravo na vlast.

Protukandidat s mračnom prošlošću

Ali što je alternativa? Jedini ozbiljni protukandidat je bivši vojni diktator Muhammadu Buhari. Mnogi Nigerijci - posebno na pretežito muslimanskom sjeveru - cijene to što slovi kao nepotkupljiv i što je poznat po svom skromnom stilu življenja. Ali postoji i druga strana medalje. Radi se o čovjeku koji je kao vojni poglavar u 80-im godinama prošlog stoljeća dao zatvoriti brojne kritičare i oporbenjake. Vremena i okolnosti su se promijenile, argumentiraju njegovi zagovornici. Oni ukazuju na činjenicu da su se u međuvremenu u zemlji etablirale više-manje funkcionirajuće demokratske institucije koje mogu ograničiti predsjednikovu moć. Čak i kad bi to htio, kažu, ne bi mogao vladati kao nekada. Može li nas to umiriti? Kada je Buhari mogao kako je htio, vladao je kako je vladao. Kada je imao neprikosnovenu moć, nemilice ju je iskorištavao. Da su okolnosti sada drugačije, nije njegova zasluga. Naprotiv, dok je bio vojni diktator, nije htio ni čuti za povratak demokraciji.

Kaže se da svaki narod ima političare kakve zaslužuje. Kada bi se to primijenilo na Nigeriju, bila bi to uvreda za 170 milijuna stanovnika te ogromne zapadnoafričke države. Ljude koji u najvećem broju slučajeva teško rade da bi nekako prehranili svoje obitelji. Ne, Nigerija nema političare kakve zaslužuje. Jer oni zapravo nemaju izbora. Moraju birati između jednog lažljivca i jednog bivšeg diktatora. I nad svime se još nadvija sjena vojske i moćnih "Oga" - bogate, utjecajne, većinom starije gospode koja, kako se vjeruje u Nigeriji - "ustoličuje kralja". Ako im se ne svidi izborni rezultat, pribojavaju se neki, oni bi mogli iskoristiti svoju moć i formirati privremenu vladu po njihovom ukusu. Tako je jedan rezultat izvjestan i prije otvaranja birališta: Nigerija je propustila šansu za novi početak.