Fatalna povijesna usporedba

Malo je reći da je stanje na Bliskom istoku napeto. I između Izraelaca i Palestinaca. Mladi Palestinci nasumice napadaju Izraelce. Izraelska vojska reagira svom žestinom. Za političare i vojsku u Izraelu je sigurnost njihovih građana uvijek najvažnije dobro.

Nervoza raste. To se ne može previdjeti. S jedne strane, protiv nasumičnih napada noževima nemoćna je i najmodernije naoružana vojska kao i iznimno efikasna tajna služba. S druge strane, postoji bojazan od izbijanja Treće Intifade, između ostalog i zato što palestinski predsjednik Abas nije nikakav autoritet u očima mladih Palestinaca i što pušta da ga nosi bujica događaja. Sve to je vrlo nepovoljna konstalacija.

U Berlinu je njemačka Vlada, zajedno s američkim šefom diplomacije Kerryjem, pokušala doprinijeti smirivanju situacije na Bliskom istoku. No, nitko ne vjeruje u njihov uspjeh. Jer i prije nego što je Benjamin Netanjahu otputovao u Berlin, pokazalo se koliko je izraelski premijer nervozan. On je ustvrdio da je veliki jeruzalemski muftija ranih četrdesetih na jednom sastanku nahuškao Hitlera da uništi židove. Hitler ih je navodno htio samo protjerati, a ne ih i poubijati.

Povijest doduše nikada nije crna ili bijela, već u najboljem slučaju siva s raznim nijansama. Nema dvojbe da je Amin al Huseini, veliki muftija Jeruzalema, mrzio židove. Nije ih želio u Svetoj zemlji, odbijao je priznati Palestinu kao postojbinu židova, što im je nakon Prvog svjetskog rata, doduše mlako, obećano mirovnim ugovorom iz Sevresa. S posljedicom nasilja na palestinskim područjima.

Muftijina mržnja prema židovima je postojala, tu nema spora. Ali s druge strane je Hitler već ranije u "Mein Kampfu" opisao svoju mržnju prema židovima. Želio je sustavno masovno uništenje židova u Njemačkoj i Europi. On je bio odgovoran što je masovno ubijanje i provedeno – u Auschwitzu, Treblinki, Majdaneku, Bergen-Belzenu, Buchenvaldu i Varšavskom getu. Za to Hitleru nije bio potreban ni veliki muftija niti njegovo huškanje.

Naravno da izraelski premijer to dobro zna. On, dakle, povlači fatalnu povijesnu paralelu iz drugog razloga, naime kako bi uspostavio navodnu tradicionalnu liniju od muftije do Abasa, tradicionalnu liniju antisemitizma. To odgovara osjećaju mnogih Izraelaca i s njihove točke gledišta opravdava odbijanje kompromisa i pregovaračkih ponuda. Time Netanjahu produbljuje spiralu eskalacije – i uništava i zadnji tračak nade u mir ili barem primirje.