Koliko daleko idu izraelski planovi aneksije?

U izraelskim medijima su još uvijek uveliko prisutne špekulacije o tome hoće li Izrael zaista započeti s planiranom aneksijom dijelova okupirane Zapadne obale Jordana. Nejasno je također i dalje koji dijelovi točno trebaju biti anektirani. U Ramali, u okupiranoj Zapadnoj obali, mladi Palestinci poput Salema Brahmeha su duboko isfrustrirani kada govore o tome kako će njihova budućnost biti ovisna od Izraela. “Ja sam dio Oslo generacije (odnosi se na Mirovni sporazum iz Osla – op. red.), nama je obećana država, a mi je nikada nismo dobili”, kaže Barahmeh, šef palestinskog Instituta za javnu demokraciju, jedne neovisne nevladine organizacije. “Mi smo izuzetno frustrirani i bijesni, ali smo i razočarani time što nas svijet ne čuje. Naša zemalja je de facto već dugo naseljena i nitko nije učinio ništa protiv toga.”

Od 01. srpnja izraelski premijer Benjamin Netanjahu bi mogao započeti s aneksijom do 30 posto okupirane Zapadne obale – baziranoj na u siječnju objavljenom planu za Bliski istok američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ipak za sada postoje samo špekulacije kada i u kojem obimu će aneksija biti obavljena. Netanjahu je na početku govorio o pripajanju Doline Jordana i 135 naselja koje međunarodna zajednica smatra ilegalnim. Sada postoje nepotvrđeni izvještaji prema kojima bi izraelska vlada mogla kao prvo anektirati pojedinačna naselja ili blokove naselja. Također i razgovori s Washingtonom o planovima još uvijek traju.

Kraj rješenja u vidu dvije države?

“Stojimo pred trenutkom od povijesnog značaja u ovoj regiji”, rekao je Nickolay Mladenov, koordinator UN-a za mirovni proces na Bliskom istoku, prošlog tjedna stranim novinarima u Jeruzalemu. Mladenov je upozorio na to da jednostrani postupak predstavlja povredu međunarodnog prava i rezolucija o sigurnosti UN-a. Osim toga, kako je rekao, time se dovodi u pitanje rješenje koje sadrži dvije države. 

Palestinci smatraju da se izgledi za ostvarenjem rješenja u vidu dvije države već godinama smanjuju. U ispitivanjima javnog mnijenja, koje su proveli Jerusalem Media i Communication Center (JMCC) i Friedrich-Ebert-Stiftung, 45,3 posto ispitanih Palestinaca je reklo kako ova aneksija Izraela jedva da više ostavlja prostora za ovakvo rješenje. Salem Barahmeh smatra da je taj koncept već odavno zastario: Palestinska autonomna oblast kontrolira de facto samo oko 18 posto okupirane Zapadne obale Jordana, a suverenitet nad svim važnim pitanjima je u rukama Izraela. “Izrael kontrolira slobodu kretanja, resurse vode, usluge. Izraelske jedinice svaku noć idu u gradove i sela i hapse ljude. Mi živimo trenutno u realnosti koja podrazumijeva jednu državu, u kojoj Izrael kontrolira sve koji žive u području između rijeke Jordan i mora”, dodaje on.

Nemir među Palestincima, ravnodušnost u Izraelu

Za brojne Izraelce pitanje aneksije s druge strane nema preveliku ulogu. Oni se prije brinu oko pandemije koronavirusa i s time povezane teške gospodarske situacije, pokazuje jedno ispitivanje koje je provela “Ženevska inicijativa” za okončanje bliskoistočnog sukoba. Samo jedan mali dio ispitanih želi da vlada pitanje aneksije napravi jednim od top prioriteta. Druge ankete su pokazale djelomice proturječne rezultate. “Postoji tanka većina židovskih Izraelaca koji podržavaju neki oblik aneksije, ali ne postoji konsenzus o tome kako to točno treba izgledati”, kaže Olaf Zalzberg, analitičar u Međunarodnoj kriznoj grupi. Kako on dalje kaže, javno mišljenje se mijenja s obzirom na to koji plan se predstavi i tko ga politički podržava.

Adar Keish i Tair Rosenblat su na putu za prosvjede u Tel Avivu. Ovi mladi Izraelci se angažiraju u Darkenu, grupi koja organizira proteste protiv planirane agresije. Sa sloganom “Ne aneksiji, da privredi i sigurnosti” se obraćaju političkom mainstreamu. Obojica su prije svega zabrinuti kako će njihovoj zemlji biti u gospodarskom smislu. “Nemamo trenutno novaca za to da se bavimo bilo kakvim planovima aneksije”, kaže Tair Rosenblat koji je izgubio posao tijekom lockdowna. “I mi također želimo da ljudi na drugoj strani budu dio procesa”, kaže Rosenblat. Vlada bi se prije trebala pozabaviti osiguravanjem radnih mjesta nego spornom jednostranom aneksijom, dodaje dalje. Adar Keish s druge strane kaže da brojni ljudi uopće ne mogu u potpunosti shvatiti o čemu je zapravo riječ kad je  planovima o aneksiji. “Problematično je ako konflikt traje tako dugo”, kaže Keish. “Mnogi su prema cijeloj stvari još uvijek ravnodušni”, kaže Keish. 

Kao reakciju na planove o aneksiji palestinsko vodstvo u Ramali je već otkazalo sve ugovore s Izraelom, među njima i zajedničku koordinaciju u sigurnosnim i civilnim pitanjima. Proteklih tjedana se iz vladinih krugova moglo čuti da se čak govori i o raspuštanju Palestinske samouprave koja je rezultat mirovnog procesa iz Osla. Palestinski premijer Mohammed Schtaje je međutim naglasio da će se pobrinuti za mir i red. Njegova vlada se nalazi pod ogromnim financijskim pritiskom: Palestinska samouprava nije mogla isplatiti pune plaće zbog sukoba oko uplata za porez i carinu koje normalno Izrael mjesečno uplaćuje Palestincima. U Gazi, u kojoj je na vlasti Hamas, je vojno krilo Hamasa svaku vrstu aneksije označilo kao “objavu rata”. Dok se razgovori na visokoj razini između Washingtona i Jeruzalema i dalje nastavljaju, unutar Europske unije se očito čeka na detalje oko moguće aneksije kako bi se na to formulirala reakcija.

Posljednjih mjeseci je povjerenik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell ponavljao da svaka vrsta aneksije u okupiranoj Zapadnoj obali predstavlja kršenje međunarodnog prava. Iz krugova EU-a u Jeruzalemu se može čuti kako možda neće biti jedinstvenog zaključka o tom pitanju.Iza zatvorenih vrata se navodno razgovara o mjerama poput zabrane uvoza proizvoda iz izraelskih naselja ili isključivanju Izraela iz znanstvenih programa. Neke zemlje bi mogle uzeti u razmatranje priznanje države Palestina – ipak čak i to bi bio prije svega simbolični korak.