Kolike plaće zaslužuju zastupnici?

Na prvi pogled ova zakonska regulativa izgleda kao poziv na besramno bogaćenje: zastupnici njemačkog parlamenta Bundestaga su za visinu svojih plaća sami odgovorni. Dakle na javnim sjednicama odlučuju o povišenju vlastitih plaća. No mnogim zastupnicima je ova praksa neugodna. Kako glasati za vlastito povećanje (ionako solidnih) plaća i to pred očima javnosti a dan poslije u novinama čitati o svojoj gramzivosti.

Da se javnost ne buni

Zakon isto tako predviđa da se "orijentacijska visina" plaće bude plaća sudaca na Visokom sudu. No kod svakog povećanja plaće sudaca se razvije i javna rasprava o plaćama zastupnika. Tako je i sada kada je plaća vrhovnog suca za 268 eura viša. Stoga već neko vrijeme jedna radna grupa pokušava pronaći rješenje za određivanje visine plaća zastupnika koja bi se orijentirala prema nekim drugim mjerilima. Tako bivši ministar pravosuđa Edzard Schmidt-Jortzig predlaže da se zastupničke plaće jednom u godini prilagode rastu plaća kod ostatka zaposlenog stanovništva. Većina zastupnika će vjerojatno biti zadovoljna ovom idejom. "Bilo bi dobro da pronađemo rješenje po kojem bi se naše plaće povezale s plaćama ostatka zaposlenih i kada se javnost više ne bi bunila", smatra socijaldemokratski zastupnik Florian Pronold. Predsjednik Bundestaga Norbert Lammert je sad potaknuo inicijativu da se pravilnik o plaćama zastupnika reformira još prije parlamentarnih izbora u rujnu ove godine.

Solidna otpremnina

No to sigurno neće promijeniti javnu raspravu o zastupničkim plaćama kao ni instrumentalizaciju ove teme. Zastupnici stranke Ljevice, nasljednice istočnonjemačke državne komunističke partije, demonstrativno već godinama odbijaju povećanje plaća i isplaćenu povišicu doniraju u humanitarne svrhe. "Plaće se u društvu razvijaju tako da malo tko može održavati dosadašnji životni standard, dok mi naprotiv povećavamo vlastiti standard", smatra zastupnica Ljevice Karin Binder. Kakvo god rješenje radna grupa pronađe, javnost sigurno neće biti zadovoljna. Najveći trn u oku javnosti pritom nije sama visina plaće nego sve popratne pogodnosti. Tako uz plaću od trenutno 8252 eura (koji se oporezuju) zastupnik dobiva i 4.123 eura za razne troškove. I to paušalno, dakle bez da mora podnijeti bilo kakav dokaz da je taj novac upotrijebio kako bi podmirio troškove koji nastaju zbog ispunjavanja zastupničkog mandata. Taj iznos se ne oporezuje ali se smanjuje u slučaju izostanka s redovitih sjednica Bundestaga. Nadalje svakom zastupniku stoji 15.800 eura za zaposlenje suradnika, kako u samom Bundestagu, tako i u izbornoj jedinici. Jedino pravilo je da djelatnici nisu u nikakvom rodu sa zastupnikom. U tom slučaj moraju raditi besplatno. Nakon prestanka mandata zastupnike čeka solidna otpremnina i to po jedna mjesečna plaća za svaku godinu koju je zastupnik proveo u Bundestagu. Tako zastupnici koji su nekoliko desetljeća proveli u parlamentu u mirovnu mogu otići s gotovo 150.000 eura otpremnine.

Problem dodatnih zarada

No najosjetljivije pitanje je pitanje samih mirovina. Zastupnici naime (kao ni ostali državni službenici) nisu dužni plaćati u blagajne mirovinskog osiguranja ali to ne znači da se odriču mirovina koja može, ovisno o duljini mandata, iznositi i do 5.570 eura mjesečno. Udruga poreznih obveznika, koja svakodnevno prati kako se troše porezna sredstva, predlaže ukidanje ove povlastice i prelazak na privatno mirovinsko osiguranje koje bi zastupnici plaćali sami. Daljnji problem u očima javnosti su i mnogobrojna dodatna zaposlenja kojima zastupnici popunjavaju svoj budžet. Andreas Peichl s bonskog Instituta za budućnost rada (IZA) se prisjeća jednog istraživanja koje je pokazalo da je jedna zastupnica 150 dana u godini radila kao odvjetnica. "Naravno da se automatski postavlja pitanje koliko je zapravo vremena provodila u Bundestagu", kaže Peichl. Ili slučaj zastupnika i socijaldemokratskog kandidata za kancelara na predstojećim izborima Peera Steinbrücka koji se našao na udaru javnosti kada se saznalo za njegove milijunske prihode koje je zaradio kao predavač na kongresima.