Kobna noć za Dresden

Sa svog uporišta u južnoj Engleskoj već je rano predvečer 13. veljače 1945. uzletjelo 9 borbenih zrakoplova Mosquito i 244 Lancaster bombardera. Oni su pripadali 5. bombaškoj floti Royal Air Force-a. U 21 sat i 39 minuta u Dresdenu je objavljena zračna uzbuna. Gotovo 20 minuta kasnije prve bombe obilježavanja pale su na stadionu, nešto izvan gradskog središta. Prvo je bombardiranje trajalo gotovo pola sata. Vatra koja je pritom izbila zahvatila je čitavo gradsko središte. Preživjeli vojnik se prisjeća: «Tamo sam, među uništenim tramvajima vidio prve izgorjele, pougljene ljude. Smežurane, neke od njih plamen je samo dotaknuo, ali su se odmah ugušili. Žene, djecu, muškarce, sve ih je zatekla strašna smrt.»

Prvo uništena povijesna jezgra

U noći između 1 i 2 sata uslijedio je drugi val napada: ovoga puta više od 500 zrakoplova bombardiralo je grad na površini od 15 četvornih kilometara. Za vrijeme prva dva napada izbačeno je 650 tisuća zapaljivih bombi, 529 zračnih mina, i 1800 rasprskavajućih bombi. Preživjela žena prisjeća se te kobne dresdenške noći: «Naša je kuća bila pogođena nekoliko puta, u drugom valu napada. Svi smo se bacili na pod, a suprug je u tom trenutku rekao da osjeća miris izgaranja. Čim je otvorio prva vrata, tamo je već bukljao plamen. Nije nam preostalo ništa drugo nego da i mi prođemo kroz plamen, kako bi ostali živi.»

Već u prva dva napada, požar i rasprskavajuće bombe uništile su gusto nasljeno povijesno gradsko središte. Tamo su prije svega pogođene stambene zgrade, crkve, zgrade uprave i muzeji. Nasuprot tome, vojni dio grada Albertstadt, industrijsko područje i zračna luka s kasarnama ostali su gotovo sasvim pošteđeni. Idućeg dana bombarderi su ponovo napali. Oko podneva američko je zrakoplovstvo izvršilo desetominutni napad. Ovoga puta cilj su bila važna prometna postrojenja.

Dresden-važni strateški cilj

Britanski povjesničar Frederik Taylor, (koji je napisao i knjigu o bombardiranju grada, koja u Dresdenu slovi kao sporna), bez da odobrava - s današnjeg stanovišta besmisleno bombardiranje Dresdena, ukazao je na strategijski važan položaj tog grada: «Tamo je bilo željezničko čvorište, gdje su postrojbe ulazile i izlazile, čitavi garnizoni, kao i u svakom njemačkom gradu u blizini fronte. Englezi su htjeli spriječiti opskrbu vojske prema istočnoj bojišnici. Napad nije bio usmjeren isključivo protiv Dresdena, to se jednostavno mora jasno reći, usmjeren je bio i protiv Chemnitza, protiv Berlina.«

U Dresdenu se nalazio jedan od najvećih garnizona Trećeg Rajha i bio je industrijski i prometni centar s tisućama prisilnih radnika. Tamo je djelovao jedan od najgorljivijih nacističkih ideologa Martin Mutschmann, a slavna Frauenkirche bila je crkva u kojoj su se okupljali nacistički orjentirani krčćani.

U bombardiranjima Chemnitza, Plauena ili Leipziga slične jačine, međutim, nije bilo toliko žrtava koliko u Dresdenu jer se tamo u to vrijeme bilo okupilo na tisuće izbjeglica. Do danas se ne zna točan broj poginulih, službeno se govori o 35 tisuća. Sigurno i zbog toga, bombardiranje Dresdena postalo je simbolom strašnog zračnog rata. Njemačko zrakoplovstvo ga je započelo, saveznici su ga nastavili.

Jednima patnja, drugima spas

Unatoč svoj patnji i razaranju – za preostalih 175 dresdenških Židova, napadi na Dresden bili su spas. Još prije podne 13. veljače naređena je njihova deportacija. Za vrijeme napada mnogi su se uspjeli sakriti, pa tako i obitelj Heinza Joachima Arisa, današnjeg predstjedatelja pokrajinske Židovske zajednice u Saskoj: «Ja sam rođeni Dresdenac. Uništenje tog grada i beskrajne patnje mnogih nevinih građana su nešto strašno. To se mora promatrati u kontekstu uzroka i posljedica.»

Jer, prvo je 9. studenog 1938. gorjela sinagoga Semper, a 6 godina kasnije, cijeli grad. Tako je pakao Dresdena dio stravičnog rata kojem su pripadala i razaranja grada Rotterdama, Coventryja i Leningrada.

Ipak, stanovnici Dresdena, posebice nakon obrata, pokazali su neviđenu želju za obnovom. Simbol za to je danas ponovno obnovljena dresdenška crkva Frauenkirche. Gotovo 50 godina njezine su ruševine u središtu grada podsjećale na razaranje i smrt. Nakon obrata, katedrala je donacijama i iz britanskog partnerstva Coventry, ponovo obnovljena. Ona nosi novi križ što ga je donirala britanska zaklada «Dresden trust», a što ga je skovao sin jednog pilota bombardera iz noći kada je bombardiran Dresden.