Karijera snova u Njemačkoj

Idilično mjestašce Böttingen, dio grada Gundelsheima na jugozapadu Njemačke. Po okolnim brežuljcima su uredni vinogradi, a i u nizini uz rijeku Neckar je svaki komadić zemlje obrađen. Uredne kuće okićene cvijećem svjedoče ne samo da se radi o kraju koji je već stoljećima bogat, prije svega zahvaljujući marljivosti svojih stanovnika, nego također da i danas ljudi s ljubavlju čuvaju i njeguju ono što su djedovi i pradjedovi gradili.

Pred jednom od tih kuća s vidljivom drvenom skeletnom konstrukcijom, takozvanim 'Fachwerckom', stoji muškarac srednjih godina. Kosa na glavi dobrano se već prorijedila, pomalo i posijedila, pozornost privlače plave oči kao u Alaina Delona, na licu mu je ljubazan osmijeh. Čovjek koji svojom vanjštinom izvrsno pristaje uz krajolik oko njega i kuću iza njega je zastupnik u Njemačkom Bundestagu Josip Juratović. Nijemac hrvatskog podrijetla.

Prekinuta dječačka prijateljstva

Josip Juratović je rođen u Koprivnici 1959. godine. Već prije njegovog rođenja umire mu otac. Majka je prisiljena kruha za svoju djecu potražiti u Njemačkoj. S njom u nepoznatu zemlju odlazi i Josip kad mu je bilo 15 godina. „Kad se s 15 godina napusti jedno društvo, to je jako teško, jer se napuštaju prijatelji. S 15 godina su ljudi puni snova, pogotovo mladi. Imaju društvo, okolinu, sve se uklapa i sve je super i mislim da je to najteži period kad se između 15 i 20 godina napušta sredinu u kojoj je čovjek odrastao.“

Ali, Josip Juratović je otvoren i društven i vrlo brzo nalazi nove prijatelje. „Ja samo došao ljeti i s Crvenim križem sam otišao na kampiranje na Schwarzwald. Tu je bilo otprilike 120 mladih s kojima sam bio dvije do tri nedjelje. To su bili prvi kontakti, prva prijateljstva, koja dijelom traju do danas", priča Juratović.

Potpora očuha i „dviju žena“

Juratović je kroz školu, angažman u karnevalskom i športskim društvima širio poznanstva i prijateljstva. Postao je član Socijaldemokratske stranke, završio zanat za automehaničara, radio u Audiju na pokretnoj vrpci i kontroli kvalitete, kasnije i kao predstavnik zaposlenika u Vijeću poduzeća. Važnu je ulogu odigrao očuh koji ga je prihvatio kao vlastito dijete.

Uz majku je Juratoviću snažnu potporu davala i do danas daje još jedna žena: njegova supruga Christine. „Moram iskreno reći da bez te hrabrosti i te čvrstine prije svega moje žene jednostavno ne bih mogao sve to izdržati.“

Kuća puna izbjeglica

Juratovići su osobitu nesebičnost i humanost pokazali za vrijeme rata, kad su u svojoj kući, u kojoj žive s troje djece, primili dvadesetak izbjeglica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine – Hrvata, Srba i Bošnjaka.

Josip Juratović se istaknuo i radom na vraćanju povjerenja među pripadnicima različitih naroda u Njemačkoj. U sklopu Sindikata metalaca pokrenuo je inicijativu „Novi most“ koja okuplja pripadnike svih naroda s područja bivše Jugoslavije.

Prijetnja likvidacijom

Kad je Juratović 1994. sudjelovao na javnoj tribini u Heidelbergu na temu „Druga Hrvatska i druga Srbija“, na kojoj je skupa sa Žarkom Paunovićem iz Beograda tvrdio da „nisu svi Srbi ni svi Hrvati koljači“ nego da su i velika većina Srba i velika većina Hrvata „normalni ljudi“, postao je temom i u Hrvatskom saboru. „Vice Vukojević je u Saboru izjavio da se toj „unitarističkoj bratiji“ mora stati na kraj i tražio od Sabora da se sve mjere poduzmu da se to spriječi.“

„Doživio sam i sam situaciju da su mi moji prijatelji iz Koprivnice, koji su tada bili u ratu, rekli: da smo te tada uhvatili, ne bi dobro prošao. A i u samom Gundelsheimu, tu gdje živim, diskutiralo se o mojoj likvidaciji.“

Vjera mu daje snagu

Danas je Juratović čest gost u Hrvatskom saboru. Od 2005. je član Njemačkog Bundestaga i potiče suradnju parlamenata dviju zemalja. Razvojem u Hrvatskoj uglavnom je zadovoljan: „Sa razvojem demokracije, razvojem društva u Hrvatskoj sam zadovoljan. Sa razvojem reformi, da bi to društvo bolje funkcioniralo, tu nisam zadovoljan.“

Juratović je katolik i na njegovom programu nedjeljom je i redovit odlazak u crkvu. „Za mene osobno je vjera nešto što mi daje unutrašnju moć, unutrašnju jakost. Mislim da je kroz vjeru predstavljena suština života. Upravo kroz vjeru doživljavam što je bitno i što nije bitno, što je više bitno i što je manje bitno.“

Autor: Anto Janković

Odg. urednik: Z. Arbutina