Kamo s depresivnima? U prijevremenu mirovinu!

Psihička oboljenja su u međuvremenu u Njemačkoj postala druga po redu najčešća oboljenja nakon oboljenja kralježnice i mišića. Posljedice su dugoročne, a osjećaju ih ne samo oboljeli već i poslodavci. „2012. godine je prosječni zaposlenik koji pati od psihičkih problema i oboljenja u prosjeku s radnog mjesta nedostajao 34 dana“, kaže predsjednik njemačke Savezne komore psihoterapeuta Rainer Richter. Najnovija studija spomenute komore pokazuje da je sve veći broj onih koji zbog psihičkih oboljenja moraju privremeno otići i u mirovinu. 2012. godine njihov je broj iznosio oko 75.000, čime je ova skupina činila čak 42 posto svih prijevremenih odlazaka u mirovinu. Drugim riječima, čak svaka druga osoba koja je prije vremena otišla u mirovinu, to je učinila na osnovi psihičkih oboljenja ili poremećaja. Od godine 2001. povećao se, primjerice, prvenstveno postotak oboljelih od depresije (za čak 96 posto), od raznih poremećaja ponašanja i osobnosti (za 74 posto) kao i raznih ovisničkih oboljenja (za 49 posto).

Manjak terapijskih mjesta i duga čekanja

Ove su brojke prema mišljenju profesora Richtera alarmantne. „Moramo reći da činimo premalo kako bismo spriječili prijevremeni odlazak u mirovinu zbog psihičkih oboljenja. Psihički bolesne osobe u Njemačkoj čekaju i do tri mjeseca na prvi termin kod nekog psihoterapeuta. To je previše vremena. Mnogi odustaju prije vremena i nikada niti ne odu na terapiju“, kaže Richter. Prema procjenama Savezne komore psihoterapeuta, u Njemačkoj tek jedna trećina psihički bolesnih ljudi dobiva terapiju. „A problemi koji se ne liječe postaju kronični, što je pak najčešće razlog za prijevremeni odlazak u mirovinu“, objašnjava Rainer Richter.

Ono što bi se prije svega trebalo poboljšati je, po njegovom mišljenju, ponuda savjetovališta u samim poduzećima, jačanje preventive kako bi se na vrijeme prepoznale opasnosti te opće poboljšanje radnih uvjeta. Važno je naravno i povećati ponudu, odnosno mogućnosti psihoterapije u ambulantama.

Podnošenje zahtjeva s fatalnim posljedicama

Drugi dodatni veliki problem je pomanjkanje suradnje između bolnica i rehabilitacijskih ustanova kao i između zdravstvenih i mirovinskih osiguranja. Richter navodi kako se vrlo često događa da usljed manjka ili jednostavno loše koordinacije i suradnje između ovih ustanova, pacijenti na rehabilitaciju moraju čekati između četiri i šest tjedana – što je upravo za psihički oboljele predugo razdoblje. „Mi imamo dojam da se ovdje jednostavno ne čini dovoljno kako bi se pomoglo pacijentima, odnosno, osiguranicima da ozdrave i ponovno postanu radno sposobni“, naglašava Richter.

Naprotiv, zdravstvena osiguranja u Njemačkoj uvelike profitiraju od prijevremenog odlaska u mirovinu svojih osiguranika. Primjerice, zdravstvena osiguranja mogu od psihički oboljelih osoba s ograničenom radnom sposobnošću tražiti da podnesu zahtjev za boravkom u nekoj ustanovi za rehabilitaciju. Ono što mnogi ne znaju je da ukoliko taj zahtjev bude odbijen (zbog slabih izgleda za uspješnim ishodom terapije), tada se zahtjev za rehabilitaciju automatski pretvara u zahtjev za prijevremeni odlazak u mirovinu. Zdravstvena osiguranja time naravno profitiraju jer za dotičnu osobu više ne moraju plaćati naknadu osobnog dohotka za vrijeme bolovanja budući da tada one više za ove osobe nisu nadležne, već – mirovinska osiguranja. „Mi smatramo da u takvim slučajevima ljude treba pravovremeno informirati o svim posljedica te prije svega tražiti pristanak oboljelih prije nego ih se pošalje u prijevremenu mirovinu“, kaže Richter.

Prema navodima Savezne komore psihoterapeuta, ove mirovine povrh svega nisu niti najmanje atraktivne. Osobe koje na ovaj način odlaze u mirovinu imaju u prosjeku oko 49 godina, a mirovine im iznose oko 600 eura mjesečno. Ovako male mirovine u svakom slučaju pospješuju mogućnost osiromašenja, a time i dodatni rizik daljnjeg pogoršanja bolesti.