Kako napraviti posao - a da se nikoga ne zaposli?

Slučaj njemačkog Amazona gdje su se strani radnici držali u uvjetima sličnim kakvom logoru i gdje su radili - zapravo ne za Amazon, nego za tvrtku koja je "posudila" Amazonu jeftinu radnu snagu, samo je jedan od sve više primjera neravnopravnosti na radnom mjestu.

Jer još (socijaldemokratska!) vlada Schrödera je promijenila ovdašnje zakonske propise po kojem je netko mogao sudski zahtijevati stalno zapošljavanje, ako je radio određeno vrijeme neki posao - i gdje je bilo očito da tvrtka u kojoj radi, onda i treba rad tog zaposlenika.

Isto tako, bilo je praktično nemoguće da u istom pogonu rade zaposlenici dvije tvrtke: jedne, čiji je doista taj pogon i druge, takozvane "uslužne" tvrtke koja šalje radnike u pogon uz mnogo nižu plaću i gotovo bez ikakve sigurnosti. Jer ti "posuđeni" radnici rade za tu uslužnu tvrtku, a ne za tvrtku gdje zapravo rade.

Ta "mobilnost" kojom se izašlo u susret njemačkim poslodavcima se svodi da poduzeće samo može odlučiti, kome će ponuditi stalno radno mjesto - a tko će morati raditi a da preko noći može ostati bez posla. To se tumači "sezonskim" radom - makar u mnogim poduzećima, ali i u državnim institucijama, zahvaljujući takvim zakonskim propisima koji se svode na iskorištavanje zaposlenika, ta "sezona" traje i godinama!

Sezonski rad kao i rad na ograničeno vrijeme postojali su oduvijek. Potreba za primjerice sezonskim radnicima u poljoprivredi, tijekom žetvi ili berbi također je oduvijek postojala i po tome se pitanju vjerojatno ništa neće promijeniti. Prema mišljenju Johannesa Jakoba, stručnjaka za tržišnu i radnu politiku pri Njemačkom savezu sindikata, zapošljavanje radnika na samo nekoliko mjeseci stoga u osnovi i nije negativna. „No, problemi počinju nastajati kada poslodavci radnike dugoročno zapošljavaju po principu rada na ograničeno vrijeme. Oni njima takoreći tada raspolažu kako žele budući da ih mogu kako zaposliti, tako i otpustiti bilo kada“, kaže Jakob.

Pri tome su ovim načinom zapošljavanja jednako zahvaćeni kako sami njemački radnici tako i oni koji u Njemačku dolaze iz inozemstva – bilo da ih neko poduzeće direktno dovede ili da dođu sami. „Zapošljavanje radnika iz inozemstva je zapravo skuplje nego zapošljavanje onih domaćih. No, neke tvrtke ipak posežu za time, pogotovo u vrijeme sezone, recimo uoči i tijekom božićnih blagdana“, objašnjava Jakob.

Međutim, Werner Eichhorst, iz Instituta za istraživanje budućnosti rada u Bonnu, navodi kako na osnovu zakona prema kojem svi građani zemalja članica EU-a, smiju nakon određenog broja godina tražiti zaposlenje (i zaposliti se) u bilo kojoj zemlji Unije. To dovodi do toga da i u Njemačku primjerice dolazi sve veći broj radnika iz inozemstva. Ponude rada na ograničeno radno vrijeme su posebno atraktivne strancima koji ne vladaju njemačkim jezikom, koji su slabog ili nikakvog obrazovanja.

Procjene umjesto konkretnih brojki

Točne, konkretne brojke radnika na određeno vrijeme, kako kaže Johannes Jakob, nije nimalo lako saznati. Njemački savez sindikata međutim procjenjuje kako trenutno u Njemačkoj oko 900.000 osoba je zaposleno po ovom principu, od čega njih oko 100.000 dolazi iz inozemstva.

No, iako ne postoje konkretne brojke, stručnjaci tvrde kako je ipak vidljivo da što gospodarska situacija u zemljama na jugu ili istoku Europe postaje sve teža, da se utoliko više povećava broj radnika koji iz ovih zemalja dolaze u Njemačku. „I ovdje najčešće i najbrže dolaze upravo do posla sezonskih radnika ili onih na ograničeno radno mjesto“, kaže Eichhorst.

Moć i nemoć njemačkih sindikata

Jakob navodi kako bi se njemački sindikati vrlo rado zauzeli i za prava stranih radnika za inozemstvo, no to nije tako jednostavno. „Problem je u tome što oni u Njemačkoj borave doista kratko, rijetko duže od 11 mjeseci, a i ne vladaju njemačkim jezikom zbog čega nam se niti ne obraćaju za pomoć“, kaže on.

Jakob kao i Eichhorst su mišljenja da rad na određeno radno vrijeme u principu može imati i smisla i pozitivnih strana. No, ukoliko poslodavci ovaj model koriste samo kako bi radnike plaćali po izuzetno niskim cijenama, tada u tome nema ništa pozitivnog. Oni tvrde kako je rješenje u tome da se zakonski uvedu pravila prema kojima bi se plaće i satnice radnika na određeno radno vrijeme i onih stalno zaposlenih izjednačile. „Mi činimo sve kako bi poduzeće jednako koštalo svatko tko radi isti posao, bilo stalno zaposlen, privremeno ili da je 'posuđen' od druge tvrtke.“, kaže Johannes Jakob.

No, usprkos trudu, poboljšanje za sada nije na vidiku, prije svega i zato što nije dovoljan angažman samo od strane sindikata. „Mi kao društvo moramo jednostavno shvatiti da ovakva situacija nije prihvatljiva i da se ovako kao do sada ne možemo odnositi prema ljudima“, kaže Jakob.