Kad obični građani postaju "šerifi"

U mnogim njemačkim saveznim pokrajinama policija mora štedjeti. Rutinske kontrole policijskih vozila mogu se najčešće još vidjeti samo u takozvanim "problematičnim" četvrtima. Gorivo je skupo, novca nema niti za popravak automobila, nedostatak osoblja kao i manjak opreme policijskih stanica - to je realnost. A to potvrđuje i Reiner Wendt, predsjednik Saveza sindikata njemačke policije. „Kada smo prisiljeni na povlačenje s lica mjesta to ujedno slabi i autoritet države kao takve“, kaže on. Nedostatku financijskih sredstava moraju se dodati i razne strukturne reforme. Rezultat je da mnoge policijske postaje moraju zatvoriti svoja vrata; pogotovo one na ruralnim područjima. Međutim, štednju itekako osjećaju i stanice u gradovima. I njih se sve češće zatvara.

Međutim, problem je u tome što se prema statistikama broj kriminalnih djela povećava i sve je manje slučajeva u kojima se počinitelji pronađe i uhiti. Primjerice, u saveznoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji je tijekom 2013. godine od 58.000 provala u privatne stanove i kuće, razjašnjem tek svaki sedmi slučaj. Drugim riječima, u takvoj situaciji i ne čudi da se građani sve više osjećaju ostavljenima na cjedilu, nezaštićenima i ugroženima. I to su ujedno razlozi koji ih potiču na samoorganizaciju i razne vrste samozaštite.

Samoprozvani šerifi

Bez obzira je li riječ o Chemnitzu, Berlinu ili Mönchengladbachu, ovakvih samoinicijativa građana ima posvuda i sve više. U Mechernichu je primjerice nedavno osnovana udruga „Runolist Harzheim 1912“ upravo s ciljem obavljanja noćnih straža. Članovi se ovdje mogu „naoružati“ džepnim svjetiljkama, dalekozorima i raznim telekomunikacijskim uređajima. U Essenu i u Ratingenu je oko 1.000 građana sakupilo novac kojim financiraju privatne tvrtke sigurnosti. Koliko u međuvremenu ima ovakvih i sličnih inicijativa i pokreta, za sada nije poznato.

Neki se organiziraju i putem društvenih mreža na internetu. Primjerice, u Redevormwaldu, gradiću u okolici Kölna i u kojem živi oko 22.000 stanovnika, građani su se organizirali putem Facebooka. Najveći broj među njima čine muškarci. Oni obično udvoje hodaju ulicama, i to po onim kvartovima za koje se zna da su tijekom prošle jeseni često privlačili provalnike. Muškarce se može lako prepoznati, oni nose žute prsluke na kojima stoji „Građanska straža Redevormwald“. Iako se zbog ove „uniforme“ čini kako je riječ o sasvim legalnom djelovanju, to baš i nije tako. Jürgen Dzuballe, glasnogovornik policije na ovom području navodi kako je policija prilično skeptična prema ovakvim pojavama no ništa protiv njih ne može poduzeti toliko dugo dok je samo riječ o „susjedskoj pomoći“ i dok se svi ponašaju u skladu s važećim zakonima.

„Ispravno ponašanje“ znači da građani ne nose i ne koriste oružje i ne primjenjuju nasilje. U slučaju da doista nekog ulove na djelu (bilo krađe ili tijekom nanošenja tjelesnih povreda), oni ga doduše smiju zadržati ali ujedno moraju odmah pozvati i policiju. „Mi se moramo ovako organizirati i braniti budući da je naša policijska postaja otvorena samo dva sata dnevno. Inače tamo niti nema nikog. Moram reći da tko čuje našu zviždaljku se uplaši i odmah pobjegne. U slučaju kad bi došlo do eskalacije, mi bismo pobjegli i pozvali policiju“, kaže Bernd Sieckendieck iz Redevormwalda.

Opasni nasilnici i egzibicionisti

Međutim, ovakve argumente u policiji u pravilu ne razumiju. „Privatne ophodnje doduše govore o civilnim, građanskim osjećajima ali one istodobno sebe i druge nepotrebno dovode u opasnost. Nitko od tih ljudi nije školovan za ovakve akcije“, kaže Dzuballe. On dodaje kako je policija u Redevormwaldu povećala sate rada tijekom onih vremenskih razdoblja kada su provale i pljačke češće.

U međuvremenu su na ove građanske akcije počeli reagirati i u višim političkim krugovima. Nedavno je ministar policije Sjevernog Porajnja i Vestfalije, Ralf Jäger upozorio na opasnosti od „primanja pravde u svoje ruke“. „Zapošljavamo više osoblja tamo gdje ima više problema“, rekao je on. Zabrinut je i primjerice i Rolf Ebbinghaus iz neovisne zajednice birača „Alternativna lista“ u Redevormwaldu. „Ovakve akcije privlače i one koji „boluju“ od određenih fantazija moći“, rekao je on aludirajući između ostalog na pripadnike neonacističke scene. No, Bernd Sieckendieck iz građanske inicijative pak negira ovu mogućnost. „Mi ne želimo imati išta s desničarima. Mi smo grupa koja ne pripada niti jednom političkom smjeru“, naglasio je on.

Pod nadzorom Ureda za zaštitu ustavnog poretka

Jesu li ovi strahovi doista opravdani – o tome govori na neki način i činjenica da su mnoge radikalne (desničarske) grupe kao i psihički nestabilne osobe svoje „utočište“ pronašli doista u sličnim građanskim pokretima. Primjerice, „Njemačka policijska pomoć“, organizacija iz Bärwaldea u Saskoj kao i „Lupus“ iz Würzburga svjedoče upravo o ovakvim slučajevima. Policija je morala reagirati u nekoliko navrata i uvijek je riječ bila o nanošenju tjelesnih povreda i prijetnjama. Kod njihovih članova su pronađene lisice, uređaji za elektro šokove, suzavac…Na kraju su im vlasti zabranile i nošenje uniformi koje su članovi sami „kreirali“.

Reagirali su međutim i sami građani u ova dva grada. Sve se manje njih željelo priključiti ovim grupama. „Na koncu, mi ne živimo u nekom kriznom području pa nam nisu ni potrebni samoprozvani šerifi!“, rekao je jedan muškarac. Međutim, kako kažu u Uredu za zaštitu ustavnog poretka, „ove i slične grupe se nalaze pod svojevrsnim nadzorom ali neka velika opasnost od njihovog širenja ipak ne postoji“.

No, bez obzira je li riječ o inicijativama „običnih“ građana ili pak desno radikalnim grupacijama, policija i politika su shvatili poruku . A to je da se jedan dio njemačkih građana ipak osjeća nezaštićenim te su spremni i voljni poduzeti korake kako bi se sami angažirali.