Kad Londončani od Hrvatske čine velesilu u baklavama

Na pokretnoj tvorničkoj traci pažljivo se zatvaraju kutije. Još jedna pošiljka baklava privodi se kraju. Upravo ta pošiljka namijenjena je poljskom tržištu. Prepoznaju je prema vrsti ambalaže. U najvećoj tvornici baklave u Europi, smještenoj u Lukavcu, nedaleko od Velike Gorice, vlada prava vesela radna atmosfera. Dvanaest zaposlenika, koliko zasad u njoj radi, s nestrpljenjem je dočekalo britanske investitore. Nisu ni slutili da će se u hali u kojoj je nekad bila tiskara sada pripremati najukusnije baklave, namijenjene tržištu cijele Europe. Poljska, Češka, Mađarska, Slovenija, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska i Švicarska zemlje su u koje se ova slastica izvozi.

Constantine Azar i Mehmet Halim, obojica s londonskom adresom, šansu za pokretanje svojeg biznisa okušali su u Hrvatskoj. I nisu požalili, objasnio nam je u razgovoru za Deutsche Welle jedan od partnera Constantine Azar. Iako tvornica radi tek 5 mjeseci, zadovoljan je započetim. Uhodavanje u posao još traje, a njega zasada, što je najvažnije, ima dovoljno. Odluku o dolasku u Hrvatsku nisu donijeli preko noći. Istraživali su tržišta Rumunjske i Bugarske, no Hrvatska im se zbog lokacije, ali i sigurnosnih uvjeta u državi, činila kao logično rješenje. Iako su tvornički prostor unajmili, investicijski zahvati za prilagođavanje proizvodnih uvjeta bili su veliki.

"Na početku smo imali problema s Gospodarskom komorom, no više iz razloga što je ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i sama Hrvatska imala problema s usklađivanjem zakona i pravila pa nismo znali na čemu smo. No cijeli projekt pokrenuli su iz nule za devet mjeseci. Mnogi nam kažu da je to prilično brzo za Hrvatsku, no ovakve stvari u Londonu bismo riješili za maksimalno tri mjeseca", objašnjava Constantine. Većinu pomoći pri rješavanju problema ipak su dobili posredstvom britanskog konzulata.

"Ne razumijem, zašto je ovdje skuplje nego u Londonu?"

U Hrvatskoj, kaže Constantine, vidi velik potencijal, oduševljen je ljudima koji su u samo nekoliko tjedana obuke bili osposobljeni za posao. I u samoj tvorničkoj hali zadovoljstvo se vidi na licima. Tajni recept prema kojem su njihove baklave drugačije, kako kažu hrskavije i suše, od ostalih, možda je baš u kori, i to njih devet. Ili u tome što svaka od njih mora biti tanka točno onoliko koliko treba i teška samo nekoliko grama, a i slaganje je ručno.

Iako je tvornica opremljena suvremenim i skupim strojevima, u nekim stvarima je teško zamijeniti ljudsku ruku. Pistacija, orah i indijski oraščići okusi su koji se nude zasad, no pripremaju se novi, kao i širenje na tržišta SAD-a i Kine. Budući da su njihova ulaganja u Hrvatsku dugoročna, pokušavaju pridonijeti i razvoju lokalnog gospodarstva pa orahe i mlijeko također nabavljaju iz okolice. No postoje neke stvari koje Constantine ne može razumjeti. Ambalažu za kutije u Hrvatskoj plaća 15 % više nego da je uveze iz Londona, no svejedno želi i na taj način sudjelovati u razvijanju gospodarstva pa je ipak kupuje u Hrvatskoj.

Constantine živi na relaciji London – Zagreb gotovo godinu dana te Hrvatsku smatra zemljom izvanrednih prilika. "U zrakoplovu često susrećem mlade ljude koji odlaze iz svoje domovine u potrazi za boljim životom i to je tako tužno. S druge strane, njima nije jasno što jedan rođeni Londončanin radi u Zagrebu" kaže Constantine.

Najviše je bio šokiran činjenicom koliki su ljudi kucali na njihova vrata dok su još radili na izgradnji tvornice, pitajući mogu li ih zaposliti. Svakodnevno dobije desetke životopisa mladih, visokoobrazovanih ljudi koji govore nekoliko jezika. "Vaša zemlja zaista je zlatni rudnik pametnih i vrijednih ljudi, ne vidim gdje je problem." On i njegov partner ipak vide svoju budućnost u Hrvatskoj. Uspješno vođenje tvornice je i dokaz da za dobre ideje i investicije ima mjesta, a time i nade za mlade ljude.