Jedna kuća previše u Braunauu

Kada bi Führer to znao... Ova nekadašnja zajedljiva primjedba ne baš vjernih podanika nacističkog režima se nameće sama od sebe u raspravi o rodnoj kući Adolfa Hitlera. Jer ta dvokatnica u austrijskom mjestašcu Braunau na samoj granici prema Njemačkoj je praktično "kontaminirana" nacizmom i bremenitom poviješću pa je tako i pravo breme za lokalnu upravu.

Zapravo je to nepravda za to mjesto: u toj kući je doista 20. travnja 1889. rođen sin služavke Klare Pölzl, ali je on tamo živio tek prvih nekoliko mjeseci svog života. A mjesto rođenja se nikad ne može promijeniti pa je tako i ta zgrada postala predmetom upravo pseudoreligioznog štovanja. Nekih petnaestak tisuća stanovnika tog mjesta nikako se ne mogu riješiti prokletstva što je baš tamo rođen zloglasni diktator: čak i prometno, makar je u blizini Salzburga, postoji tek razmjerno loša cesta do Braunaua koju ipak redovito i marljivo prolaze šačice neonacista. A što se nacizma tiče, Parteihaupstadt (glavni grad stranke) je bio Nürnberg gdje se i gradio kolosalan poligon za stranačke susrete od kojeg je ostao tek, još uvijek golem "komadić". Ali Nürnberg se danas tek povezuje s Božićnim sajmom i medenjacima, a ako se nekome kaže Braunau, odmah se pomisli na onog s brčićima.

Sad će Beč odlučiti...

Sredinom srpnja je austrijska vlada inicirala zakon po kojem bi se ta kuća u Braunauu nacionalizirala. Naravno, vlasnici bi bio isplaćen novčani iznos koji odgovara tržišnoj vrijednosti zgrade. Takav zakon se opravdava da se tako želi čitav Braunau zaštititi od hodočašća neonacista svih boja. Trenutno je država Austrija tek iznajmila tu kuću i od početka sedamdesetih traži načina, kako da je iskoristi. Stanarina iznosi 5.000 eura mjesečno, a do prije nekih pet godina je tamo bila radionica za invalidne osobe. No od onda zgrada stoji prazna.

Već godinama je i problem sama vlasnica zgrade. Isprva je htjela prodati kuću, ali je promijenila mišljenje kad su joj došli zainteresirani kupci s dvojbenim političkim stavovima. Isto tako odbija obnoviti kuću, niti želi da se promijeni raspored prostorija. Povrh toga, već odavno ne postoji sloga kako da se ta kuća ubuduće koristi: prijedlozi sežu od rušenja pa do otvaranja spomeničkog prostora za nacističke žrtve u toj kući s oko 600 četvornih metara prostora. Ovako, u iznajmljenoj kući je to nemoguće: u ugovoru o najmu, vlasnica je ustrajala u odredbi da se kuća "ne smije koristiti "u povijesnom kontekstu" - dakle niti kao spomenik žrtvama nacista. Zašto? Nitko to zapravo ne zna niti razumije.

Rasprave su trajale sve dok austrijsko Ministarstvo unutarnjih poslova nije odlučilo formirati komisiju koja bi trebala odlučiti o njezinoj sudbini. Odluka se očekuje već ovog mjeseca.

Prokleta kuća

Nacistički kult oko ove kuće traje već odavno: već 1938. i odmah nakon pripajanja Austrije Njemačkom Reichu, kuću je za nacističku stranku kupio Martin Bormann. Desna ruka Hitlera u NSDAP-u je vlasniku ponudio 150 tisuća Reichsmark za kuću staru 500 godina, a ako ne želi, nacisti mu kuću naravno mogu jednostavno i oduzeti. Berlin je zgradu smjesta proglasio "kulturnim spomenikom" i trebala je postati sjedište nacističke kulture. No problem je zapravo bio Hitler: on se zapravo sramio što potječe iz takve neugledne kuće iz mjestašca "Bogu iza leđa".

Ako već, onda je planirao u Linzu - gdje je proveo mladost - izgraditi monumentalan kompleks sebi u spomen. Ali i od toga je razmjerno brzo odustao: diktatori njegovog formata se ne rađaju i ne može biti da su i njihove prljave pelene negdje visjele na štriku... Zato se i inicijali u kovanim rešetkama na prizemlju zgrade MB tumače i imenom tadašnjeg vlasnika: Martina Bormanna.

Nakon poraza nacista, posljednje Hitlerove jedinice u Braunauu su zapravo imale zapovijed tu kuću dići u zrak, ali su ih spriječili američki vojnici. Mnogi u Braunauu to ne mogu oprostiti Amerikancima jer baš zbog nje još i danas u to mjesto stižu sljedbenici nacističke ideologije.

Invazija "učitelja"

Makar pred kućom postoji spomenik u sjećanje žrtvama rata, zapravo jedva da postoji neki putokaz koji bi objašnjavao gdje se ona nalazi. Ona nije u samom središtu Braunaua, nego sa glavnog trga treba proći gradska vrata i onda i znati, koja je to kuća zapravo. U svakom slučaju, bolje je ne pitati građane Braunaua gdje je to, jer im je već na vrh glave takvih "turista". Na dan ih je barem pedesetak, mnogi brzo načine selfie pred kućom prije nego što pobjegnu, kao da su načinili nešto što je zabranjeno. A stanovnicima je dosta i takvih koji se pretvaraju da su tek "učitelji povijesti" da bi opravdali znatiželju.

Već desetljećima ta kuća sve čini nervoznim i ovaj zakon o nacionalizaciji bi tome trebao stati na kraj. Nakon rata, kuću je ponovno kupila obitelj trenutne vlasnice Gerlinde Pommer-Angloher i tada ju je platila oko 25.000 DM. Jest da je ona u povijesnoj jezgri ovog mjestašca, ali za austrijskog ministra unutarnjih poslova Wolfganga Sobotku postoji samo jedno moguće rješenje: treba je srušiti.

Na njezinom mjestu bi trebalo sagraditi zgradu koja neće niti podsjećati na staru i imati potpuno drugu funkciju. Što bi to moglo biti? Vatrogasna ili čak policijska postaja? Filijala neke banke? Sve je moguće, samo ako se tom mjestu ukloni ta aura zla i da se tamo vrati normalnost.

No to će vjerojatno ostati tek puka želja: što god da se dogodi s tom kućom, o tome će javljati svi svjetski mediji.