Je li se Živi zid raspao zbog 'Eve'?
7. lipnja 2019
Članica Glavnog odbora Živog zida Vladimira Palfi jest političarka čiji su politički (i širi) moral do sada propitivali brojni mediji. Jednako tako propitivao se i njen utjecaj na Ivana Sinčića, koji joj je suprug i stranački šef. No malo je to utjecalo na živozidašku biračku bazu razočaranu mainstream strankama i funkcioniranjem demokracije u Hrvatskoj. Sve do prije tri dana. Naime, saborski zastupnik Branimir Bunjac (ŽZ) odlučio se odreći svoje saborske fotelje i zasjesti u Bruxelles na unosnije zastupničko mjesto. Usprkos dogovorima da će to mjesto ustupiti kolegi koji je osvojio manje glasova od njega i tako mu omogućiti da se politički profilira. No kako Bunjac uživa saborski mandat koji mu je prepustila Palfi, značilo bi to da ona sada mora ući u sabornicu i sjediti pored svoga supruga i šefa, što vjerojatno ne bi s odobravanjem prihvatili hrvatski građani.
Sukob je eskalirao do te mjere da je Bunjac napustio stranku, a s njim je otišao i Ivan Pernar, čovjek koji se postavljao kao slobodan strijelac, ali i donosio značajan broj simpatizera Zidu. Ujedno je najavio da će osnovati svoju "Stranku Ivana Pernara". Pri tome su obojica uprla prst u Palfi optužujući je da je ona, iako u javnosti nevidljiva, prava „vlasnica" stranke i, kako su istaknuli, daljinskog upravljača koji se odaziva na ime Ivan Sinčić. Iako je donedavno kovao u zvijezde njeno poštenje i pri tome koristio njen saborski mandat, Bunjac je poručio dojučerašnjoj suborkinji da je „umrla u njegovu srcu" i da je jedino zanima novac. Pernar, daleko vještiji u umjetnosti neizrečenog, prokazao je Palfi kao manipulatoricu sklonu laganju, ostavljajući pri tom javnosti da u neizrečeno upiše sve ono što toj javnosti odgovara. Prema reakcijama s društvenih mreža, i birači Živog zida sada žele političku smrt prve žene stranke okrivljene za svo zlo što se u toj stranci dogodilo. Mediji i građani već se danima naslađuju padom onih koji su se kleli u vlastito poštenje. Medijski prostor ustupljen ovom političkom „reality showu“ nerazmjeran je političkoj važnosti Zida.
„Vladimira kao arhetipska Eva"
Političarka Sandra Benčić se i sama natjecala za europske izbore na listi Zelene ljevice, a ispred nove političke platforme Možemo koja nije osvojila mandat. Iza nje je dug staž na civilnoj sceni u brojnim projektima i organizacijama. U komentaru za Deutsche Welle kaže da kada bismo krenuli od pretpostavke da se bilo koja stranka raspala zbog jedne osobe – tada bi se ta stranka i trebala raspasti. „Stranke koje ovise o jednoj ili tri osobe nisu ozbiljne organizacije. Raspad Zida pokazuje ono što smo znali: da članstvo ima vrlo mali utjecaj, da se strankom upravlja autokratski i da nekolicina njih donosi sve odluke bez konzultacija s bazom. Čim su stvorile takvu strukture, te su stranke osuđene na bolan raspad.“
No kako to da su muškarci u Zidu vični populističkoj retorici i iskorištavanju slabosti birača za isto okrivili jedinu istaknutu stranačku kolegicu koja je, ispada tako, iskoristila njihovu naivnost i lakovjernost? Naime, sama Palfi već danima obilazi medije uvjeravajući javnost da ne želi nikakav mandat te da želi biti samo majka i kućanica. Javnu podršku joj nisu iskazale ni slabo eksponirane žene Živog zida među kojima je, znakovito, medijima najzanimljivija politički marginalna bivša porno-glumica Aleksandra Bukovčan koja je otišla za Pernarom i Bunjcem.
„Učitavanje kompletne krivnje u jedinu donekle eksponiranu ženu u Živom zidu podsjeća me na arhetipsku sliku Eve. 'Evo, ovaj je bio dobar i ne bi pojeo tu jabuku da ga ONA nije nagovorila.' To je baš takav način učitavanja sadržaja prema kojem su oni, eto, svi u redu i sve bi bilo u redu da nije nje koja je sa svima manipulirala, a oni (muškarci) se u tomu nisu snašli", navodi naša sugovornica Sandra Benčić pa dodaje: „Osim što je u pitanju seksizam, s druge strane ta razina analize je jako neozbiljna, baš koliko je neozbiljna cijela politika Živog zida. Cijeli taj raspad stranke sveden je na sliku Eve i Adama, gdje je ona ta koja je kriva. Ta slika koju nam medijski urednici nude zamagljuje stvarnost da nedemokratske ustrojene stranke ne mogu biti uspješne političke opcije i neminovno je da će se takva struktura raspasti. Stranke bi trebale biti 'vlasništvo' članova prema kojima bi se trebali odrediti smjer i pozicioniranje stranke u javnosti.“
Na žene u politici se gleda kao na „uljeze"
Benčić ističe da su žene još uvijek nedovoljno zastupljene u hrvatskoj politici te da su društvo i političke postavke posloženi na način da se žene gleda kao uljeze ili iznenađenje. „Procjenjuje ih se kroz drugačije naočale. Ili nemaju dovoljno autoriteta ili su previše autoritarne. Ako se pozicioniraju na jedan način, nisu dovoljno 'ženske', a ako se pozicioniraju kroz žensku politiku solidarnosti, razumijevanja svojih i tuđih potreba – onda si opet previše mekana i ne valjaš. Kada znaš da te se promatra kroz takve prizme, sve često vodi k autocenzuri", navodi ova političarka za DW.
Zbog toga, ističe naša sugovornica, žene manje govore u javnosti, manje se natječu za političke pozicije i općenito se samoograničavaju: „To ide od toga da te se procjenjuje kroz odijevanje, imaš li djecu ili muža, kroz sve te privatne stvari. Kod muškaraca se gleda njihov politički stav i govor."
Trenutak je to u kojem se valja podsjetiti da upravo žena, Kolinda Grabar-Kitarović, zasjeda na Pantovčaku, no ona je, kaže Benčić, samo nanijela štetu eksponirajući se kroz politički nerelevantne stvari. „Branila sam je nekoliko puta kada se komentirao njen izgled ili odijevanje, jer to nije način za procjenjivanje političarke. No nije iskoristila poziciju prve hrvatske predsjednice za ključna pitanja ravnopravnosti žena u Hrvatskoj. Nije se založila za ratifikaciju Istanbulske konvencije, a nije stala ni na koji način u obranu reproduktivnih prava žena koja su pod udarom u državi. Latentno i izravno gura sliku žene kao majke, njegovateljice, umjesto da je afirmirala poziciju ravnopravnosti žena u politici i društvu", zaključuje Benčić.
„Ja sam samo podrška suprugu"
Liderica Živog zida Vladimira Palfi svoju poziciju u stranci sada opisuje ovim riječima: „Ja sam ovdje samo kao podrška svom suprugu“. A suprug će na kraju, stjecajem okolnosti ili ne, saborski mandat zamijeniti puno skupljim briselskim. Za Živi zid mandati su valuta, što i ne čudi ako znamo da stranačka vrhuška gotovo da i ne egzistira izvan političkog prostora. Sve se sjajno posložilo za Mislava Kolakušića, populističku supernovu s ambicijama objedinjavanja ministarskih i premijerske dužnosti u vlastitom liku. Sada može zadovoljno trljati ruke i čekati da mu u krilo padne dio kolača koji je do sada držao Živi zid. On pak političkom scenom stupa samostalno i mesijanski – bez žena.