Je li moguća bosanska nacija?

„Je li moguća bosanska nacija?" je naziv rasprave održane u Sarajevu, ali to je bilo i pitanje postavljenog publici. Njih pedesetak je gotovo jednoglasno, podizanjem crvenih i zelenih listića, potvrdno odgovorilo na postavljeno pitanje. No politolog, novinar i sudionik rasprave Tvrtko Milović je odmah upozorio kako bi rezultati istog ispitivanja bili u potpunosti suprotni u drugim dijelovima države, misleći pri tome na entitet Republika Srpska i na zapadnu Hercegovinu gdje većinom žive Srbi, odnosno Hrvati.

„Već nam to govori da je ta nacija praktički nemoguća”, naglašava Milović i dodaje kako je s praktičnog aspekta stvaranje bosanskohercegovačke nacije gotovo nemoguće u ovom trenutku, u ovom vremenu i u ovim granicama BiH.

„Ne znam hoće li to ići u tom smjeru jer mi imamo zaista formirane tri etničke zajednice koje imaju svoje zajedničke komponente i koje se ne daju razbiti silom. Dakle mogu se možda nekim drugim putem, ali ne silom", smatra Milović.

Ugroženi najviše „Bosanci"

S druge strane, potpredsjednik Federacije BiH Igor Stojanović vjeruje kako postoji mnogo građana te zemlje koji se osjećaju „prvenstveno kao Bosanci i Hercegovci„ i kojima je to prvi identitet, prije i vjere i prije bošnjaštva, hrvatstva i srpstva. „Smatram da je bosanska nacija najugroženija nacija u BiH i da sva priča od predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka je ustvari samo jedan produkt nacionalizma. U biti trebamo razgovarati o ugroženosti Bosanaca i Hercegovaca u svakom slučaju“, upozorava Stojanović.

„U BiH su čvrsto formirana tri identiteta: bošnjački, hrvatski i srpski kojih se ljudi neće odreći", smatra politolog i novinar Danijel Hadžović. Njemu se čini kako je to „gotova stvar“ i kako su ti povijesni procesi završeni što se vidi po ponašanju ljudi na izborima i njihovom razmišljanju. On nije oduševljen idejom da se pojam Bosanac i Hercegovac uvodi kao četvrta komponenta u politički sistem i da se od toga pravi neki četvrti narod ili četvrta nacionalna skupina.

„Ali mislim da bosanski identitet, da biti Bosanac i Hercegovac, treba prvenstveno tretirati kao nešto što podrazumijeva identifikaciju s državom Bosnom i Hercegovinom i da to treba biti krovni identitet u kojem će se dovoljno komotno osjećati svi građani BiH, bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost, bez obzira da li oni bili Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Romi, Židovi ili pripadnici bilo koje etničke grupe“ zaključuje Hadžović.

I Bosanac i Bošnjak, Hrvat ili Srbin?

Za političkog analitičara Žarka Papića bosanstvo je zajedništvo, zajednički život, identitetska država i dodaje da to ne znači da treba gušiti nacionalne odrednice i likvidirati nacionalne identitete: „Ja mogu razumjeti dobru volju da budemo jedinstveni i da se suprotstavljamo nacionalizmu, da izlaz vidimo u formiranju bosanske nacije. Ali rezultat je onda potpuno kontraproduktivan. Taj rezultat jača nacionalizme i kod Hrvata i kod Srba. Dakle, potpuno kontraproduktivan učinak.“ Papić je uvjeren kako je „ravnopravnost ključ dobrih odnosa“: „Nova nacija u BiH, koju bi eto nazvali bosanska nacija, nije moguća zato što su u BiH već formirane tri autohtone nacije."

Stojanović je podsjetio i na devedesete prošlog stoljeća u osvit rata kad je veliki broj građana vjerovao kako je borba za identitet Bosanca i Hercegovca završena s nezavisnošću zemlje i „onog trenutka kad smo dobili potvrdu od UN-a da smo država.“

„Međutim, ne lezi vraže, potpisali su Dayton u kojemu je Bosanac i Hercegovac u potpunosti zaobiđen. Ja smatram da za mene kao političara kako je za opstanak BiH ključno identitet identificirati s državom“, smatra Stojanović. A tu ostaje pitanje, kako omogućiti ravnopravnost onih koji se danas izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci?

Stojanović tek može konstatirati kako se osobito u posljednjih trideset godina, većina Srba i Hrvata u BiH odlučna identificirati se prije svega kao Srbi i Hrvati i ne žele se odreći tog identiteta. Vjeruje i kako sve više Bošnjaka želi zadržati taj identitet i ne želi nekakav „bosanskohercegovački“.

I Dodik bio „najveći Bosanac"

„Ono što možemo čuti od dobrog dijela Bošnjaka bliskih političkoj desnici jest kako identitet Bosanca ugrožava i njihovo poimanje pripadnosti, nešto što komada cjelovit identitet Bošnjaka na način kako bi se razjedinili. Tu su dva snažna nacionalizma u Bosni i Hercegovini kroz povijest uspjeli podijeliti BiH i na neki način Bošnjake ostaviti okružene i izolirane i onda bi ih bilo još manje“, smatra Stojanović.

Sudionici rasprave su složni kako se posljednjih godina zaoštrava nacionalistički narativ u cijeloj zemlji i posebno u entitetu Republika Srpska. Uslijed promjene političkog kursa i radikalizacije, koncept identifikacije građana s državom Bosnom i Hercegovinom polako blijedi i kako su propuštene određene prilike u proteklom periodu.

„Da ne spominjem 2000. godinu kad ste imali čak jak lijevi pokret u RS koji je tad predvodio Milorad Dodik i koji su bili za suradnju i za izgradnju bosanskohercegovačke države. Ja čak pamtim Dodikovu rečenicu iz 2002. ili 2003. godine kad kaže ˈNitko ne može voljeti Bosnu i Hercegovinu više od meneˈ", podsjeća Hadžović. No ukazuje kako je situacija danas uvelike  drugačija i s državom BiH se identificiraju stanovnici naseljeni uglavnom u bošnjačkim urbanim sredinama.

Nacija preko nogometa?

„Međutim kad odete u Banja Luku, u Široki Brijeg, taj identitet gotovo da ne postoji. Imate zatvorene entitete, imate vrlo malo zastava BiH. Nemate organiziranog navijanja za reprezentaciju BiH" kaže Hadžović i naglašava kako nitko i ne pokušava u tim mjestima promovirati taj identitet i taj koncept.

„Ja znam mnogo ljudi i u Banja Luci i u Bijeljini, Posušju... koji bi bili spremni prihvatiti neku puno progresivniju liberalnu politike. Ali nemaju neku organizaciju, niti stranku koja bi im omogućila da budi njen dio i koja bi zastupala njihove interese u tim sredinama. Na žalost, ideja o bosanskoj naciji i bh. identitetu danas je svedena na teoretiziranje, na pisanje par intelektualaca i jednog ili dva novinara", zaključuje Hadžović.

Milović napominje kako dolazi iz srednje Bosne i krajeva koji su dominantno naseljeni Hrvatima i da tamo postoje ljudi koji bi navijali za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. „Ali ako gledate BiH kad izgubi od Luksemburga, nemate vi tu materijala da se uhvatite za nešto“, slikovito tumačeći nekakav integrativan faktor kakvog nema i po kojem bi se ljudi mogli identificirati s državom. Napominje kako trebamo biti jasno da i Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju “dodatne države” koje ih s hrvatske strane pune novcem, a sa srpske poviješću, ideologijom, nacionalnim mitom i svime onim što ne mogu dobiti iz Sarajeva.

„Iz Sarajeva ne dobiju ništa. Ako upale neki medij, dobiju eventualno neku uvredu. Sve su to faktori koji čine, približavaju ili udaljavaju jednu naciju. U ovom slučaju udaljavaju“ zaključuje Milović.

Tko da im to promovira?

Papić naglašava kako voli Bosnu i Hercegovinu, njen je građanin i dijeli identitet s njom, ali i da je svjestan kako veći dio građana u entitetu Republika Srpska ne prihvaća bosansku naciju. „Ali državu BiH mislim da prihvaćaju u mnogo većoj mjeri nego što izgleda po medijima, a da ne govorim po rukovodstvu, Dodiku i kompaniji koja vodi“, smatra Papić.

Što se Hrvata u BiH tiče, Milović smatra da, dok postoji Hrvatska, oni se neće okrenuti drugoj naciji, neće se odreći svog jezika, kulture, novca kojeg dobivaju, Jadranske obale, reprezentacije Hrvatske i svega što čini tu naciju.

„Dakle, te se stvari ne mijenjaju. Ali postoji mogućnost da ljudi prihvate Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu. Ne mora im to biti niti primarni identitet. Evo i meni osobno to nikad ne bi bio primarni identitet, ali ću priznati državu“, zaključuje Milović.

Od bosanskohercegovačke nacije ne treba odustati, smatra Hadžović, ali bi na prostoru čitave BiH netko trebao provoditi konkretne aktivnosti i promociju bosanskohercegovačkog identiteta. A za tako nešto treba veliki broj ljudi i dobra organizacija: „Na žalost, danas takvog pokreta i takvih organizacija nema. Doseg te ideje danas završava ne samo na ograničenom broju građana, nego i na ograničenom teritoriju BiH“ smatra Hadžović.

Još gore: „uz konstantne sukobe, uz ovakav rječnik, uz ovakav mrzilački nacionalizam koji je prisutan na našoj političkoj sceni, ja ne vidim da se u ovakvoj atmosferi može pojaviti pokret koji bi imao dovoljno snage da bi počeo ujedinjavati sve građane BiH".