"Ja sam gej i dobro je da je tako!"
10. lipnja 2021
Bila je to najvažnija rečenica koju je izgovorio u svom životu, rekao je nekadašnji gradonačelnik Berlina, Klaus Wowereit: „Ja sam gej i dobro je da je tako!“. Nacija je bila u šoku. Po prvi put u povijesti Njemačke je jedan visokorangirani političar javno izjavio da je homoseksualac. Revolucija, prekretnica u tada još uvijek konzervativnoj Njemačkoj.
Rečenica stranaökog druga je za kopredsjedavajućeg SPD-a, Norberta Waltera-Borjansa bila prekretnica, „jer je u to vrijeme još uvijek bilo izuzetno teško prihvatiti da postoje drugačiji načini života“, kazao je u razgovoru za DW.
Wowereitova rečenica izgovorena je 10. lipnja 2001. na Kongresu SPD-a u Berlinu. Kasniji gradonačelnik Berlina (2001-2014) htio je u svom govoru za nominaciju biti jasan i svojim partijskim drugovima jednostavno kaže da je gej. Walter-Borjans je rekao da je Wowereit tada „dokazao da je hrabar“ i pokrenuo je nešto u „pozitivnom smislu“.
Ofenziva protiv Springerovih medija
Drugi dio rečenice „i dobro je da je tako“, koji je kasnije postao krilatica, jednostavno mu je izletio, kazao je kasnije Wowereit. Ali, javno obznaniti svoju sekusalnost – to je već ranije planirao. I nije slučajnost to što je rečenicu izgovorio jakim glasom i odlučno, a ne defanzivno, kao da se brani.
Listovi medijskog koncerna Springer (Bild, Die Welt…) su htjeli, a znao je to i Wowereit, objaviti priču o homoseksualnosti političara. Tada bi to još uvijek bio ogroman skandal. No, on je prešao u ofanzivu i otpuhao moguće protivnike. Wowereitova izjava je u javnosti pretežno pozitivno primljena.
„Don‘t ask, don‘t tell" - deviza da se ne govori o seksualnoj orijentaciji, je od tog trenutka postala prošlost. Političarima je sada bilo mnogo jednostavnije otvoreno govoriti o svojoj seksualnosti. Klaus Wowereit se već odavno povukao iz politike. Ali, ova njegova rečenica je ostala i odjekuje do danas.
Razbijač leda Wowereit
Wowereit je svojom izjavom pokrenuo čitav val autovanja. Iste te 2001. u Hamburgu je političar CDU-a Ole von Beust je izabran za gradonačelnika. No, ni on nije tajio svoju homoseksualnosti. Kasnije se autovao i Guido Westerwelle. Nedavno preminuli političar njemačkih Liberala (FDP), koji je bio ministar vanjskih poslova Njemačke, javno je govorio o svojoj seksualnosti i često se na fotografijama mogao vidjeti sa svojim suprugom.
No, nije uvijek bilo jednostavno biti na toj funkciji, često je to bilo diplomatsko kockanje. Na primjer, kada je ministar vanjskih poslova Westerwelle 2010. boravio u posjeti Saudijskoj Arabiji, zemlji u kojoj za homoseksualnost slijedi smrtna kazna.
Današnji šef FDP-a, Kristian Lindner primjer njegovog prethodnika Guida Westerwellea i danas vidi kao neku vrstu obveze za njegovu Liberalnu stranku. Na upit DW-a je odgovorio: „Svaki čovjek bi trebalo da bude u mogućnosti ostvariti svoj životni plan – bez obzira na seksualnu orijentaciju. (…) I za angažman u politici važi da seksualna orijentacija ne smije predstavljati nedostatak.“
Dug put do istih prava za homoseksualce
U današnjoj Njemačkoj, barem teoretski, pravno u najširem mogućem smislu, homoseksualni parovi imaju ista prava kao i heteroseksualni parovi ili registrirana partnerstva. U Zapadnoj Njemačkoj je muška homoseksualnost bila kažnjiva zakonom do 1969. Homseksualce su često pejorativno nazivali „175-aci“ - što je aluzija na Paragraf 175 Kaznenog zakona po kojem je homoseksualni (muški) odnos bio kažnjiv.
Ovaj paragraf je tek 1994. izbrisan iz Kaznenog zakona Njemačke. Od 2001. uvedena je mogućnost tzv. „registriranog partnerstva“ za homoseksualne parove. Najšire gledano bili su izjednačeni u pravima s „normalnim brakovima“, ali ipak sa određenim ograničenjima - primjerice kada se radi o porezu na prihode i porodičnom pravu. Sljedeći korak je bilo povijesno glasanje u Bundstagu 2017. za „brak za sve“.
Liberalizacija je bila veoma sporna u redovima konzervativne Unije CDU/CSU. Ipak, zakon je usvojen čime je država u poptunosti priznala jednakopravnost istospolnih partnerstava.
Homofobija u politici
Sudeći po anketama, većina Nijemaca već duže vrijeme može zamisliti da zemljom upravlja homoseksualna osoba. Ali, homofobije još ima u politici.
Najnoviji primjer je intervju popularnog političara CDU-a, Friediricha Merza, koji je u jednom trenutku bio viđen kao kandidat Demokršćana za kancelara. On je na pitanje tabloida Bild prošlog rujna – bi li on imao neki problem kada bi homoseksualac došao na mjesto kancelara – izjavio: to se javnosti ne tiče „sve dok je u zakonskim okvirima i ne pogađa djecu – jer to je za mene aposlutna granica...". Prema viđenju mnogih kritičara, Merz je time homoseksualnost svrstao tik uz pedofiliju.
Njegov stranački kolega, Jens Spahn, koji je trenutno na funkciji saveznog ministra zdravlja i koji takođe javno živi svoju homoseksualnost, bio je blago izirtiran ovom izjavom, ali kako je rekao – nije ju doživio osobno.
U jednom intervjuu tjedniku Die Zeit je on prethodno izjavio da ga još uvijek ocrnjuju zbog njegove homoseksualnosti. U rujnu je jedan homofobni negator korona virusa Spahna nazvao - „pederskom svinjom“. Tako da je i u politici u Njemačkoj homoseksualnost još uvijek sve samo ne normalna. „To je tužno, i dat ću svoj doprinos da se to promijeni“, izjavio je Spahn.
Udruženje lezbijki i gejeva Njemačke (LSVD) je na upit DW-a sa žaljenjem odgovorilo da seksualna orijentacija političarki i političara i dalje igra određenu ulogu i da „se može odraziti na njihovu karijeru“.
Berlin: siromašan ali seksi!
A Klaus Voverajt, kojeg u Berlinu kratko zovu „Wowi", nije poznat samo po svojoj krilatici kada je izjavio da je gej. U studenom 2003. je za svoj rodni grad, u kojem je vladao toliko dugo, izjavio: „Berlin je siromašan, ali je seksi“. Rečenica je postala neka vrsta lajtmotiva za njemačku prijestolnicu. I ponovo je Klaus Wowereit hrabro pogodio pravu notu. Isto kao i prije 20 godina, kada je rekao da je „gej i da je dobro da je tako" - što je mnogima dalo hrabrosti.