Izrael i Palestinci: borba i za vodu

Stručnjaci zvone na uzbunu: u Pojasu Gaze prijeti glad. Ako se ništa ne promijeni, to će se dogoditi najkasnije do svibnja u izoliranom obalnom pojasu na sjeveru, navodi se u novom izvještaju takozvane IPC inicijative za analizu prehrambenih kriza. Polovina ljudi koji tamo žive već sada je u teškom stanju.

Stručna grupa, koju čine različite organizacije UN-a i grupe za pomoć, zasniva se na takozvanoj Integriranoj klasifikaciji faza sigurnosti opskrbe hranom (Integrated Food Security Phase Classification - IPC), na temelju koje rade Ujedinjeni narodi (UN). Službena klasifikacija „glad" znači da je najmanje 20 posto stanovništva pogođeno ekstremnim nedostatkom hrane.

Trenutna situacija će vjerojatno dovesti do toga da će premalo hrane biti dostupno u budućnosti, kaže se u izvještaju. Pristup medicinskoj njezi, vodi i kanalizaciji također će biti ograničen.

Stanovništvo Pojasa Gaze već nekoliko mjeseci pati od akutne nestašice vode. „Pristup dovoljnoj količini čiste vode je pitanje života i smrti“, rekla je u prosincu izvršna direktorica UNICEF-a Catherine Russell, misleći pritom na Pojas Gaze. „Djeca u Gazi jedva da imaju vode za piće", napisala je na platformi X. „Bez čiste vode, mnogo više djece će umrijeti."

Slane i kontaminirane podzemne vode

Rat između Izraela i Hamasa je, ionako tešku situaciju, dodatno dramatično zaoštrio. Kriza s vodom je prije svega posljedica geografskog položaja obalnog pojasa. Većina potrebne vode dolazi iz prirodnog rezervoara podzemnih voda, koji, međutim, ima veći sadržaj soli zbog blizine mora. Također je zagađen neprečišćenim otpadnim vodama. Oštećenje vodovodne infrastrukture u prethodnim sukobima između Izraela i Hamasa također je doprinijelo daljem zagađenju vode. Ujedinjeni narodi su još 2011. utvrdili da je preko 90 posto podzemnih voda nesigurno za piće bez dodatnog tretmana.

Pojas Gaze stoga još više ovisi od pitke vode iz Izraela. Izrael je kao odgovor na teroristički napad terorističke organizacije Hamas 7. listopada obustavio opskrbu vodom do kraja mjeseca. Od kada su ventili ponovo otvoreni, više od 28 milijuna litara pitke vode iz Izraela odlazi svakog dana u Pojas Gaze, navodi list Times of Israel. Međutim, prije 7. listopada je bilo isporučivano 49 milijuna litara.

S obzirom na to da je opskrba električnom energijom i gorivom također u velikoj mjeri stala, tretman vode proizvedene u Gazi se također pogoršava: nestanak struje ograničava i rad postrojenja za desalinizaciju.

Jedina elektrana u Gazi morala je prestati s radom u listopadu zbog nedostatka goriva. U Pojasu Gaze, dizel se koristi za proizvodnju električne energije za generatore. Struja se, pak, koristi za rad postrojenja za desalinizaciju i proćišćavanje voda. Dakle, bez dizela znači da ljudi u Pojasu Gaze nemaju pristup čistoj vodi za piće.

Odavno poznati problemi

Problemi sa vodom u Pojasu Gaze su poznati godinama, ali nisu adekvatno riješeni, kaže Tobias von Lossow, stručnjak za politiku voda na Bliskom istoku u trustu mozgova Clingendael Institute u Hagu. Desetljećima je jasno da vodoopskrbu Pojasa Gaze hitno treba poboljšati. Između ostalog, neophodna su i veća postrojenja za desalinizaciju vode. „Ali ona do sada nisu izgrađena, iako osim tretmana vode i isporuka iz Izraela, praktično ne postoje druge opcije za opskrbu stanovništva čistom vodom za piće.

Situacija na Zapadnoj obali

Situacija na Zapadnoj obali je nešto manje napeta nego u Pojasu Gaze, iako stanovništvo također trpi zbog nestašice vode. Tamo se gubi mnogo vode zbog kvarova na infrastrukturi i zastarjelih i oštećenih cijevi, navodi se u izvješću američke organizacije GlobalWaters.org, koja je odgovorna za osiguravanje globalne opskrbe vodom.

Samo nešto manje od trećine (31 posto) domaćinstava palestinskog stanovništva na Zapadnoj obali povezano je na kanalizacijsku mrežu. I inače se samo pet do deset posto palestinskih otpadnih voda pročišćava. Prema GlobalWaters-u, ovo dodatno iscrpljuje dostupne podzemne vode.

Mirovni proces u Oslu je regulirao i opskrbu vodom

Suradnja Izraela i Palestinske autonomne uprave u oblasti vodoopskrbe regulirana je bilateralno u okviru mirovnog procesa u Oslu. Za implementaciju je odgovoran Zajednički odbor za vode (JVC), koji se sastoji od jednakog broja stručnjaka iz palestinskih vlasti i Izraela. Međutim, dvije strane ne dijele vodu podjednako. Izrael kontrolira 80 posto vodnih resursa – to je doduše dogovoreno Sporazumom iz Osla, ali samo kao prijelazno rješenje. Palestinci koji žive u takozvanim područjima C, odnosno područjima koje su pod izraelskom kontrolom i civilno i sigurnosno, nalaze se u teškoj situaciji. Oni nisu povezani s izraelskim ili palestinskim mrežama. U 2014. to se odnosilo na 90.000 Palestinaca.

Prema izvještaju izraelskog veleposlanstva iz 2016. godine, Izrael isporučuje više nego dvostruko više vode Palestincima nego što je predviđeno sporazumom: 64 milijuna kubičnih metara godišnje umjesto dogovorenih 31 milijuna.

„Samo jedna od nekoliko komponenti sukoba"

Međutim, dostupnost vode na Zapadnoj obali značajno je opala posljednjih godina. „Pad razine vode u Mrtvom moru u prosijeku za jedan metar godišnje pokazuje kako se povećao pritisak na vodne resurse“, kaže Tobias von Lossow. „Pored toga, političke okolnosti ovdje također otežavaju osiguravanje bolje opskrbe vodom. Osim toga, Izraelci – uključujući izraelske naseljenike na Zapadnoj obali – koriste oko tri puta više vode nego Palestinci. To ističu izraelske organizacije za ljudska prava poput B`Tselem.

Spor oko vode također utječe na opći palestinsko-izraelski sukob, kaže Von Lossow. „Ali to je samo jedna od nekoliko glavnih komponenti koje oblikuju ovaj sukob, kao što su teritorijalna pitanja, pitanja identiteta, vjerska pitanja ili vojna pitanja.”

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom.