Izopačena propovijed kelnskog kardinala

Kardinal Joachim Meisner rado se i često upliće u društveno-političke rasprave. Pritom uglavnom izaziva žučne reakcije. Jer, duhovni vođa kelnske nadbiskupije, jedne od najvećih i najznačajnijih dioceze na svijetu, sve je prije nego samozatajni dušebrižnik. Tijekom mise u povodu otvaranja novog muzeja dioceze «Kolumba» kardinal je prije nekoliko dana u svojoj propovijedi u kelnskoj katedrali upotrijebio izraz «izopačena umjetnost» i od onda nema mira. Ne samo da su prosvjedovali kulturni djelatnici, već su protiv njegove poruke ustali politički, pa čak i crkveni krugovi koji se rijetko javljaju za riječ i vrlo su suzdržani kada se radi o kritici vlastitih ljudi. Svi su, čini se, jako užasnuti izborom kardinalovih riječi.

Meisner je kulturu koja nije povezana s Bogom nazvao «izopačenom». Izraz koji potječe iz nacističkih vremena, kada je umjetnost, prema mišljenju tadašnjeg režima, trebalo zaštititi od nenjemačkih utjecaja. Meisner je doslovno rekao: «Tamo gdje se kultura otima kultu, udaljava od poštivanja Boga, tamo se kult pretvara u ritual i biva izopačen, gubi svoju ravnotežu.»

Nadbiskup gazi tabue i narušava zajedništvo

Meisnerovi kritičari tvrde da on doslovnom upotrebom nacističke terminologije nije samo slomio jedan tabu, već je i potvrdio sumnje onih koji tvrde da on ruši zajedništvo. Tako misli i ministar kulture Bernd Neumann iz vladajuće Kršćansko-demokratske stranke CDU-a: «Ovakvo je izjašnjavanje, čak i da je izvađeno iz konteksta, svojim sadržajem, ali i izborom riječi, pogotovo kad se sjetim izraza ‹izopačen›, za mene apsolutno neprihvatljivo.»

Svi koji se imalo razumiju u povijest umjetnosti znaju za progone kojima su bili izvrgnuti umjetnost i umjetnici u razdoblju između 1933. i 1945. Stilski pravci poput primjerice ekspresionizma ili dadaizma obilježeni su kao «židovsko-boljševički kulturni raspad». 1937. godine izopačenim je klasificirano 650 umjetničkih djela te na posebnoj izložbi javno postavljeno na stup srama. Izložba se zvala «Izopačena kultura», a razgledalo je više od tri milijuna Nijemaca. Već zbog samog takvog ismijavanja ondašnje suvremene umjetnosti ovaj je izraz bio i ostao «zabranjena zona». To je bio takozvani prešutni drušveni konsenzus.

Netolerantni i neobrazovani «duhovni palikuća»

Meisneru se sada otvoreno predbacuje da je prekršio taj konsenzus. Središnje vijeće židova u Njemačkoj nazvalo je kardinala «duhovnim palikućom». Čelnik njemački slobodnih liberala Guido Westerwelle okarakterizirao ga je «netolerantnim i neobrazovanim». Predsjednica Zelenih Claudia Roth najradije bi da ga maknu s položaja: «To što je sada napravio za mene je nepodnošljivo i time se po mom mišljenju kao kardinal potpuno diskreditirao.»

Najgore za kardinala je da se od njega ograđuje i sama crkva. Predstvnik Središnjeg odbora njemačkih katolika izražava žaljenje zbog ovog incidenta i konstatira da «kardinal Meisner stalno mora nekome stati na žulj, ne shvaćajući dalekosežnost svojih riječi». Sam kardinal, koji je svojim konzervativnim stajalištima uzrujao gotovo sve – od zaposlenih majki do homoseksualaca, lakonski odogovara kako njegova dužnost nije ići niz dlaku društvu već Bogu.