Izgubljen u Južnom Sudanu

Bijela, čupava kosa, zavoj oko lijevog oka, kratke hlače, natekle noge – posljedica jedne infekcije. John Kirk, 72 godine, strastveni pilot. Čovjek koji je nedavno doživio prinudno slijetanje: „Kod Nariousa u Južnom Sudanu se to dogodilo, samo 30 kilometara od granice s Kenijom i Lokichokia, prvog mjesta u Keniji gdje sam mogao sletjeti."

Nekolicina muškaraca koji su bili svjedoci nesreće (srećom bez ozbiljnijih posljedica) poznavali su jednog Britanca u glavnom gradu Južnog Sudana. Oni su ga informirali i on je prebacio Kirka u Jubu. I tu ga susrećemo, s laptopom u krilu, pokazuje nam fotografije i priča o svojoj ruti, o avionu, o sebi. I vrlo brzo postaje jasno da je istina kad Kirk o sebi kaže:

"Avion je čuven, a ja sam na zlu glasu."

Sredinom studenog je Kirk u svom Piperu, godište 1943., zajedno s 12-tak drugih pilota letećih oldtimera krenuo na 13.000 kilometara dugi put: od krete do Capetowna. U blizini Karthuma, u Južnom Sudanu Kirk se suočio s prvim problemom: motor je puštao ulje. Kirk je to donekle mogao sanirati.

Tri dana iza rešetaka

A onda je prvi put nestao s radara. Prinudno slijetanje, govorilo se kada se Kirk nekoliko sati kasnije opet priključio drugim pilotima, na zapadu Etiopije. A tu su se stvari zakomplicirale: „Cijela naša skupina je tri dana završila u zatvoru."

Navodno je bilo problema s papirima. Kada su drugi piloti oslobođeni, oni su htjeli nastaviti prema Keniji. U tom trenutku su organizatori rallyja Kreta-Capetown već odavno preko Facebooka priopćili da je Kirk diskvalificiran: zbog manjkave discipline.

Navodno je bilo problema s papirima. Bilo kako bilo, svi drugi piloti su stigli u Keniju, samo Kirk ne. On se „nasukao", kako je bilo rečeno, u Južnom Sudanu. A što se točno dogodilo, to on ne želi otkriti:

„Izgubio sam na visini, i nisam više imao nikakve ideje kako da to promijenim. Sve je to dovelo do prinudnog slijetanja. Moram paziti što govorim. Jer vlasti bi mogle istražiti ovaj slučaj i moram jako dobro pripaziti", kaže Maurice Kirk.

Kirk je umirovljeni veterinar, letenje mu je hobi. Ima iskustva – pa i s prinudnim slijetanjima. 2005. je jedno doživio u Japanu, a 2008. na području Kariba. Tada ga je spasila Američka obalna straža. Nakon toga je Kirk sa svojim Piperom htio posjetiti tadašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha na njegovom ranču u Teksasu, ali je kratkoročno bio upućen na psihijatriju:

„Bio sam sletio na jednom polju, izvan zaštićene zone oko predsjednikova sjedišta, i onda sam pješice krenuo prema ranču kako bih mu zahvalio za to što mi je spasio život."

Avantura u Južnom Sudanu

I sad je Kirk doživio novu avanturu – u Južnom Sudanu. A obzirom da to nije bilo planirano, Kirk nema ni vizu za tu zemlju. On je ilegalno u Južnom Sudanu. Ipak mu, kako kaže ovaj Englez, pomaže britansko veleposlanstvo u Jubi. A pritom bi sve moglo biti tako jednostavno, tvrdi on i pokazuje na svom laptopu fotografiju svog Pipera:

"Treba mi samo novi propeler. Ostatak se može poravnati i čekićem, i onda avion opet leti."

Kirk bi dakle mogao nastaviti s letom, kao da se ništa nije dogodilo. I on radi na tome da to tako i bude, ali sam u tome neće uspjeti:

"Treba mi pomoć iz Kenije kako bih došao do rezervnih dijelova. A od Južnih Sudanaca bi mi trebala dozvola da mogu nastaviti put. Ako to nije moguće, ja ću morati rastaviti letjelicu i netko će morati doći po mene iz Kenije s kamionom kako bismo mogli transportirati avion. Ali bojim se da bi to uništilo avion, stradala bi krila. I onda bih morao sve kompletno popraviti i ponovno sastaviti…"