Ivo Andrić „u požaru svjetova“

Ivo Andrić nekoliko godina svoje diplomatske karijere proveo je u Berlinu. U zgradi u Rauchstraße 17, u diplomatskom kvartu u općini Tiergarten, kasniji dobitnik Nobelove nagrade za književnost, između 1939. i 1941. je služio kao poslanik Kraljevine Jugoslavije.

Danas se u toj zgradi, izgrađenoj na posjedu koji su nacisti oduzeli židovskoj obitelji Mendelssohn Bartholdy, nalazi sjedište think tanka DGAP (Njemačko društvo za vanjsku politiku).

I baš u berlinskoj rezidenciji nekadašnjeg diplomata Andrića, samo jedan kat ispod njegovog nekadašnjeg ureda, Michael Martens je pred prepunom dvoranom predstavio svoju biografiju „Ivo Andrić u požaru svjetova – jedan europski život“:

„Priča o Andriću je priča o 20. stoljeću. Preživio je dva svjetska rata, vidio je kako se imperiji rađaju i propadaju. Poznavao je osobno Gavrila Principa, a kasnije je služio kao diplomat u Hitlerovoj Njemačkoj. I uz sve to iza sebe je ostavio divljenja vrijednu literaturu."

„Priča o 20. stoljeću“

Martens je već skoro dva desetljeća dopisnik Frankfurter Allgemeine Zeitunga s jugoistoka Europa. Za Andrića je prvi put čuo još kao gimnazijalac na nastavi povijesti u Hamburgu. Ali tek nakon dolaska na Balkan, u Beograd, sjetio se svog nekadašnjeg profesora i njegove preporuke da pročita „Na Drini ćupriju“. I pročitao je – i od tada se bavi Andrićem.

Za novu knjigu je istraživao punih sedam godina, i to na lokacijama na kojima je boravio Andrić: u Bosni i Hercegovini, u Beogradu, na jadranskoj obali. Martens je prikupio puno materijala, dobio je pristup i nekim spisima koji su bili klasificirani kao vojna tajna („uz pomoć ureda predsjednika Srbije“, kako kaže autor), minuciozno je rekonstruirao okolnosti u kojima je Andrić živio i pisao. Kritike u listovima koji izlaze na njemačkom jeziku su pozitivne.

Susret s Titom

Komplicirane političke prilike na Balkanu između turske i Austro-Ugarske Martens je uspio objasniti na lako razumljiv način, čak i za publiku koja ne zna puno o toj regiji. Štivo obiluje i brojnim anegdotama iz Andrićevog života, na primjer njegov susret s Titom – iz kojeg se vidi kako se nije radilo o uzajamnim simpatijama, napomenuo je njemački novinar.

Susret je organiziran povodom Andrićevog 70. rođendana, s Titom većinu vremena nije pričao o literaturi već o – poroku pušenja. I egipatskim faraonima.

Publiku su na prezentacije knjige u Berlinu zanimali brojni detalji o Andrićevom životu – i o tome kako se danas na tog nobelovca gleda u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, ali i tko ga svojata. Martens na to pitanje odgovara još jednom anegdotom, prepričavajući šalu koju mu je ispričao jedan bugarski novinar:

„Hrvati mrze Andrića jer je, iako rođen kao Hrvat, umro kao Srbin. Srbi ga mrze jer je, iako je umro kao Srbin, rođen kao Hrvat. A Bošnjaci ga mrze jer je rođen.“

Berlinski dani Ive Andrića

Martens (korisničko ime na Twitter mu je upravo @Andric1961) priča kako je pisac kritizirao nacionalizam, da je njegov politički ideal bilo jugoslavenstvo – jer je samo u okupljanju malih naroda na Balkanu vidio šansu da oni budu neki faktor. Služeći Kraljevini u Berlinu htio je spriječiti da rat zahvati njegovu zemlju – i nije uspio.

Nakon berlinskih dana, u kojima se družio (ili morao družiti) s nacističkim čelnicima, Andrić se povlači u Beograd. Tijekom Drugog svjetskog rata nastaju tri njegova velika romana, to je najplodnija faza u životu pisca.

Ivo Andrić je jedini čovjek koji je poznavao i Gavrila Principa i Adolfa Hitlera, priča Martens. Nakon rata je, dodaje, bio na velikoj paradi u Moskvi, u to vrijeme su Staljin i Tito bili još uvijek u dobrim odnosima.

Njegova nakladnička kuća iz Beča, koja je objavila biografiju, inzistirala je na potenciranju Andrićevih poznanstava i susreta s historijskim osobama iz 20. stoljeća – kako bi lik i djelo Ive Andrića približila publici:

„Europu je zahvatio požar 1914., i taj požar nije ugašen 1918. Ispod pepela je nastavio tinjati žar, i čim su zapuhali neki novi vjetrovi, požar se rasplamsao. I Andrić je bio u centru zbivanja, to je ono što njegov život čini tako jedinstvenim“, rekao je Martens.

Egzotični i nepoznati Balkan

Andrić doista nije pretjerano poznat u Njemačkoj, ni izbliza kao neki drugi inozemni autori poput Alberta Camusa ili Ernesta Hemingwaya, koji su također dobitnici Nobelove nagrade za književnost. Može li jedna ovakva knjiga zainteresirati širu publiku da se pozabavi i Andrićem i regijom koju mnogi na Zapadu doživljavaju kao nešto egzotično, komplicirano i koju uglavnom ignoriraju?

„Obzirom na sve ono što se i posljednjih tjedana događalo u i u vezi s regijom Zapadnog Balkana i na odnos Europske unije, mislim da već i ovakva prezentacija jedne knjige može biti dobar povod da se na nešto drugačiji način priča o vezama s tom regijom“, priča Adi Ćerimagić, politički analitičar iz Berlina koji potječe iz BiH. I ističe: „Veza s Balkanom nije počela s ratovima u 90-ima, ona je puno starija, kako pokazuje i ova knjiga.“

Knjigu „Ivo Andrić u požaru svjetova“ objavila je nakladnička kuća Zsolnay iz Beča. Na 496 stranica Martens opisuje njegov život od djetinjstva u rodnoj Bosni, preko diplomatskih postaja sve do života u Beogradu tijekom Drugog svjetskog rata, odnosno u poslijeratnoj Jugoslaviji.

Prijevod knjige uskoro bi trebao biti objavljen i u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.